Reportaža: Hrvatska je dobila mirovnu nagradu

Prvi dobitnik Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava "Krunoslav Sukić" je prof.dr. Ladislav Bognar. Pogledajte reportaža sa svečanosti dodjele nagrade: Hrvatska je dobila mirovnu nagradu!

10. prosinca 2009. godine, u prostorijama Židovske općine u Osijeku, održana je svečana dodjela Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava "Krunoslav Sukić".

Reportaža sa svečanosti dodjele Nagrade 2009.

 

Hrvatska i Osijek su dobili svoju mirovnu nagradu 

Julijana Tešija, Predsjednica Upravnog odbora Centra za mir, nenasilje i ljudska prava   
 
Govor na svečanosti dodjele nagrade, prva dodjela Nagrade, 2009. godine  
 
 
Hrvatska i Osijek su dobili svoju mirovnu nagradu. Ona je simbol mira za koji se borimo, koji čuvamo i njegujemo, ona je simbol težnji da se izgradi i uspostavi prava demokracija. Nagraditi te prekrasne male-velike ljude, borce i graditelje mira, jako je važno. Ti, mali-veliki ljudi “mali” su jedino u tome što su, kao i svi mi, uobičajeno, umorni, pretrpani poslom, sretni i tužni, ali “veliki” u svojoj odvažnosti da učine korak dalje, u svojoj hrabrosti da nas povedu kao lideri i partneri “uskom stazom” kojom se “rjeđe ide”, te u svojoj nesebičnoj i velikoj ljudskosti. Točno taj spoj “ljudskosti” i “nadljudskosti” je ono što je izdvojilo nominirane i izabranog za nagradu “Krunoslav Sukić”.

Ta ljudska nadljudskost bila je odlika i kolege-filozofa Krunoslava Sukića koji je “svoje znanje i djelovanje motivirano prepoznavanjem i uvažavanjem dostojanstva, integriteta i prava svakog čovjeka” stavio u službu mira i nenasilja.  

Ova se nagrada dodjeljuje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava, za osobit doprinos zajednici u zaštiti i promociji ljudskih prava i sloboda čovjeka, te za izvrsno i dosljedno promicanje kulture mira i nenasilja.  

Premda osobna, ona nije samo individualna: ona upućuje na ono što jedinka može kada je povezana, jer nitko od ovih ljudi nije  činio sve sam... Iza svih njih, stoje njihove obitelji, prijatelji, formalne i neformalne grupice sličnih bez kojih njihovo osobno zalaganje ne bi bilo nikada do kraja moguće. I još više: ova nagrada govori o Hrvatskoj, ali posebice o Slavoniji i Osijeku, kao mjestu nade, sadašnjosti ali nadasve, budućnosti, jer je upućena promjeni koja vodi ka sprječavanju nasilja, umanjivanju društvenih nepravdi, te gradnji demokratskog društva utemeljenog na kulturi nenasilja.  

Stoga, biti nominiran za ovu nagradu je  čast – iza svih ovih nominacija stoje također vrli, aktivni, hrabri i časni, drugi veliki-mali ljudi koji su, između sebe ili izvan sebe, kao jednaki među jednakima, izabrali i predložili najboljeg. A  čast je i stoga što nominirani  ulazi u krug drugih izabranih i predloženih, u krug najboljih, u krug onih koji jesu i bit će, trajna inspiracija generacijama.

Biti pak, taj jedan, izabran, jest – odgovornost. Za nastaviti snažnije i jače, hrabrije i dosljednije. Tomu se nadamo ovom nagradom. To smo njome i željeli: proslaviti i zahvaliti onom koji je djelovao i djeluje za zajedničko dobro svih, te potaknuti širu zajednicu i hrabre pojedince na dalje zalaganje za pozitivne društvene promjene.

Prvi dobitnik nagrade je prof.dr. Ladislav Bognar.

Prof.dr. Ladislav Bognar suvremenicima u Osijeku, Slavoniji i Hrvatskoj Ladislav Bognar pruža primjer dosljednog zalaganja za mir, promoviranje nenasilja i ljudskih prava u njegovom profesionalnom, aktivističkom  i građanko-političkom angažmanu.

Njegovo profesionalno i osobno opredjeljenje za alternativni odgoj datira prije rata. Rat ga nije \"izbacio\" iz tog stava – štoviše motivira ga da elemente obrazovanja za mir i nenasilje ponudi i podučava nastavnike i nastavnice u ratom pogođenoj Slavoniji i Baranji procjenjujući da im time može pomoći u njihovoj zadaći odgoja djece i mladih u posebno osjetljivom poratnom razdoblju. Od tada ustrajava u nastojanju da obrazovanje za mir postane dio obaveznog obrazovnog programa u Hrvatskoj.

Za vrijeme rata Ladislav Bognar sudjeluje u obrani Slatine i Osijeka a odmah nakon demobilizacije, od 1992. godine radi za mirno rješenje ratnog sukoba. Surađuje sa lokalnim i međunarodnim mirovnim organizacijama na osnaživanju mirovnih aktivista te na otvaranju komunikacije sa civilnim i mirovnim inicijativama s okupiranih područja. Otvaranje te komunikacije uvelike je pripremilo i olakšalo provedbu mirne integracije Podunavlja, no u vrijeme kada je provođeno takvo je djelovanje bilo opasno, prozivano je izdajom i kolaboracijom sa neprijateljem.

Iako je zbog toga bio medijski proganjan i izložen prijetnjama, svoju građansku i političku odgovornost i hrabrost pokazao je kada je podržao svjedoke koji su mu se obraćali i kada je osobno pred pravosuđem svjedočio o okolnostima u kojima su počinjeni ratni zločini protiv srpskih civila u Osijeku i u Paulinom Dvoru. Detaljnije obrazloženje vidi pod LAUREATI.