Nagrada za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“ 2024.
dodijeljena je sa zahvalnošću
Romanu Nikoliću, čovjeku koji svoj glumački, režiserski, producentski i menadžerski talent, znanje i umijeće stavlja u službu svoje građanske moći utjecanja na stvaranje pravednijeg, prema nasilju i diskriminaciji onih ranjivih, svjesnijeg i otpornijeg društva, društvu koje stremi razumjeti te pojedinca vrednuje neovisno o njegovom društvenom ili ekonomskom statusu, nacionalnosti, religiji, seksualnosti ili ideološkom opredjeljenju. Društva koje ne mrzi i koje ima snage suočiti se s bolima koja se prešućuju i prenose na nove generacije.
Ovim Priznanjem želimo zahvaliti Romanu Nikoliću što je primjer kako kad jednostavno ne možeš gledati što se događa oko nas, možeš na svoj način pridonijeti promjeni. Znamo koliko treba hrabrosti za takvo djelovanje jer nas suoča i s vlastitom ranjivošću, i znamo koliko je moralne imaginacije potrebno za kreativne i uključive odgovore na bol, isključivost, nasilje i nepravdu.
Želimo zastati radi proslave onoga što je Romano Nikolić ostvario, zapravo, puta koji na svoj način utire i traga koji ostavlja.
U deset godina od kako je diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Romano Nikolić kontinuirano pridonosi stvaranju društveno angažirane umjetnosti: kako kao akademski glumac, tako kao kazališni redatelj (produkcije u HNK Varaždin, Teatru &TD, Mađarskom kazalištu u Novom Sadu Újvidéki Színház, itd.) i kao osnivač i umjetnički voditelj alternativnog teatra i udruge u kulturi – Arterarij.
Vrhunskom umjetničkom, aktivističkom i ljudsom zauzetošću bavi se društveno osjetljivim, teškim, zanemarivanim i potiskivanim temama hrvatskog društva i globalno, kao i izazovima i mogućnostima poslijeratnog postjugoslavenskog pomirenja.
Teme njegovih predstava, autorskih, redateljskih ili produkcijskh projekata poput "Pogledaj me", „Posljedice“ i „Čekanja“ bave se položajem, diskriminacijom i predrasudama prema Romima i azilantima i posljedicama koje na ženama ostavlja nasilje.
Predstava "Bura" rastvara temu izbjeglištva i europske te globalne odgovornosti za izgubljene i/ili ugrožene živote, kao i za nepravdu koja se svakodnevno obnavlja u našoj neposrednoj blizini, na našim granicama, a koju tako često odbijamo vidjeti.
U predstavi „Na dnu oceana postoje neki svjetovi“ ugrađena je prikupljena dokumentarna građa o slučajevima infanticida.
Predstava „Kućica za pse“ bavi se teškom i, u našem društvu nedovoljno otvorenom, temom ratnog silovanja i njegovim dugotrajnim posljedicama na ljude, obitelji, zajednice i društva u cjelini.
No, put Romana Nikolića je, ujedno i neobično važno, i put demokratizacije kazališne produkcije. Radi u skromnim produkcijskim uvjetima, u posuđenim prostorima, stanovima, ispod ruba isplativosti. Radi s ljudima bez glumačkog iskustva koji žive u situacijama o kojima predstava želi progovoriti, s ljudima koji ne postoje u tzv. javnom životu u Hrvatskoj - dapače, mnogi ne bi ni da postoje uopće u Hrvatskoj, a kamo li u kazalištu. Kao što je to bračni par tražitelja azila, Adigüzel koji donosi dokumentarno i aktivističko iskustvo vlastite borbe života u egzilu, Sindirela Bobarić i Siniša Senad Musiće koji su bili i prvi Romi koji su se popeli na pozornicu HNK da bi preuzeli Nagradu hrvatskog glumišta kojom je predstava nagrađena. Romano Nikolić radi s njima, ne o njima. Načinom na koji pristupa ljudima čini prostor kazališta, a u njegovom su to slučaju prostori rasklimanih mjesnih odbora, od prve probe do zadnje izvedbe u punom smislu inkluzivnim.
Ohrabrujete, motivirate, inspirirate, povezujete…. u zajednički napor da ovaj svijet bude bolje mjesto za živjeti. Hvala Vam!