Priznanja

Priznanja PRIZNANJE "KRUNOSLAV SUKIĆ" ZA PROMICANJE MIROTVORSTVA, NENASILJA I LJUDSKIH PRAVA namijenjeno je osobama, organizacijama, društvima, građanskim i drugim inicijativama za pružanje otpora nasilju te njihovom zalaganju za primjenu nenasilnih metoda u rješavanju sukoba, zaštiti i promicanju ljudskih prava i mirotvorstva: u lokalnoj zajednici; putem društveno angažirane umjetnosti; poticanjem društvenog, ekumenskog i međureligijskog dijaloga; nenasilnim akcijama i drugim načinima nenasilnog društvenog djelovanja u Republici Hrvatskoj. Priznanje čini plaketa - zahvalnica.

 

Priznanje „Krunoslav Sukić 2015“

Laureat: Centar za mirovne studije

Centru za mirovne studije dodijeljeno je priznanje za njihov višegodišnji rad na problematici azila, imigracijskih politika, integracije i direktnog rada na izbjegličkoj krizi

i za način na koji je taj svoj rad na problematici azila u Hrvatskoj prirodno te odgovorno, uključivo, suradnički i nenasilno ugradio u inicijativu “Dobrodošli”.

Tako, Priznanje zasluženo ide za ustrajan rad na rastvaranju predrasuda o migrantima, poticanje atmosfere tolerancije, formuliranju humanijih javnih politika i stvaranje organizacijskih pretpostavki za nastanak inicijative „Dobrodošli“.

Putem javnog zagovaranja, istraživanjima i edukacijom CMS radi na razvijanju integracijskih politika, poboljšanju neizmjerno slabe socijalne uključenosti tražitelja azila i azilanata, uključivanju građana, organizacija civilnog društva, medija i drugih društvenih aktera u pružanju direktne potpore izbjeglicama te na razvijanju održive suradnje s lokalnim organizacijama i institucijama u pružanju informacija i socijalnih usluga tražiteljima azila i azilantima.

Od rujna, kada se Hrvatska suočila s velikim valom migranata/izbjeglica, CMS pokreće inicijativu „Dobrodošli“ koja ima važnu ulogu u organiziranju pomoći izbjeglicama/ migrantima i odličan je primjer civilne samoorganizacije.  Inicijativa okuplja 60 organizacija koje volontiranjem u kampovima, sakupljanjem pomoći, monitoriranjem i javnim zagovaranjem prate kolonu izbjeglica u njenom prolazu kroz Hrvatsku te razmjenjuje informacije i surađuju sa sličnim inicijativama iz zemalja tzv. Balkanske rute i iz europskih zemalja.

Pri pružanju pomoći na terenu, CMS ostvaruje odličnu suradnju s vladinim institucijama i sa sličnim lokalnim i međunarodnim nevladinim i humanitarnim organizacijama, u stalnim javnim istupima iznosi stajališta o ključnim pitanjima pravih odgovora na uzroke i posljedice izbjegličke krize te predlaže promjene postojećih praksi. Sve to pridonijelo je humanijem tretmanu izbjeglica/migranata te bitno drugačijem pristupu hrvatske javnosti i Vlade od pristupa koji su primjenjivale susjedne zemlje.

Djelovanje CMS-a je poticajno i suradničko, što je jedini način da se na lokalnoj i internacionalnoj razini rješavaju problemi koji su uzroci ratova, nestabilnosti i nesigurnosti pojedinaca, te posljedično ugrožavaju ljudska prava. To odlično ilustrira učinkovitost  angažmana CMS-a u rješavanju problema i kriznih situacija poput ovogodišnje izbjegličke krize. Njihov primjer djelovanja ohrabruje i motivira. Hvala!

 

 Priznanje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava 

 je dodijeljeno

2014 - Učenicima i nastavnicima Osnovne škole „Eugen Kumičićiz Rijeke

 

http://krunoslav-sukic.centar-za-mir.hr/uploads/116.jpg

 

Gđa Ana Anić Opašić, ravnateljica oš E. Kumičić iz Rijeke prima Priznanje "Krunoslav Sukić"

 

Učenicima i nastavnicima Osnovne škole „Eugen Kumičić“ iz Rijeke uručujemo Priznanje „Krunoslav Sukić“ za njihovo solidarno, uključivo i suradničko zauzimanje za dobro, za dobrobit ljudi i svoje zajednice. Oni nam približavaju viziju zajednice kojoj težimo – gdje su kvaliteta života, poželjna budućnost i zajednička nada utemeljeni na ljudskoj povezanosti i povjerenju, gdje se ljudski potencijali ne razvijaju na uštrb drugoga nego, upravo obrnuto – kroz solidarnost, uključivanje i suradnju – običnih ljudi, mladih i starih, ljudi sa posebnim potrebama i onih sa posebnim odgovornostima u zajednici (škole, zdravstvene ustanove, udruge, lokalna samouprava…). Osnovna škola Eugena Kumičića iz Rijeke svojim djelovanjem upućuje svoje učenike i djelatnike upravo na taj smjer. Njihov izlazak u zajednicu čini život ljepšim i radosnijim mnogim njihovim sugrađanima sa posebnim potrebama a njih obogaćuje na više načina a najvažniji je sljedeći: kada jednom priđemo dovoljno blizu patnji i /ili različitosti koja nas plaši – uklanjaju se brane pa obilno navodnjavamo potencijale koje posjedujemo – za suosjećanje, za hrabrost, za kreativnost i za mudrost! Čestitke i zahvala našim dragim mudricama iz oš Eugen Kumičić.

 

 Govor Ane Anić Opašić prilikom uručenja Priznanja možete pročitati ovdje. 

 

 

2013. - Dušku Kostiću iz Belog Manastira

"Integraciju Romske zajednice vidim kroz građansko uključivanje u rad za dobro cijele zajednice, učenje - školovanje i njegovanje svoje kulturne baštine".

Dušku Kostiću je uručeno Priznanje za njegovu predanost osnaživanju Romske zajednice za integraciju putem poticanja redovnog i cijelo-životnog učenja; putem podrške onima u zajednici koji su najranjiviji, posebno mladima, onima bez roditeljske skrbi i siromašnima; putem povezivanja ljudi kroz suradnju i solidarnost kao i putem povezivanja Romske zajednice sa institucijama i lokalnom samoupravom. 

I na kraju, ali ne manje važno: Duško Kostć osnažuje ljude iz svoje zajednice ponajviše vlastitim primjerom rušenja predrasuda, stalnog učenja i radosti življenja. Dok je većina njegovih vršnjaka iz romske zajednice zbog niskih očekivanja, siromaštva i nedostatka podrške rano odustajala od školovanja, Duško Kostić je učio gdje god mu se pružila prilika: ne samo tijekom redovnog školovanja koje je završio kao magistar primarnog obrazovanja, nego i kroz neformalne radionice, seminare i predavanja iz područja nenasilne komunikacije, organizacije zajednice i rada s volonterima. Sve svoje znanje i vještine te osvjedočenost u osnažujući učinak preuzimanja aktivne uloge za dobro svih u zajednici koristi za osnaživanje, integraciju i uključivanje članova Romske zajednice. Za Duška Kostića se po dobru zna u zajednici, u školama, na fakultetu. Dobitnik je međunarodne (svjetske) studentske mirovne nagrade u Norveškoj 2011.g. Čast nam je dodijeliti mu i Priznanje „Krunoslav Sukić“. 

 

Duško Kostć, dobitnik Priznanja "Krunoslav Sukić" za rad u loklanoj zajednici

 

2012.  - Marini Kolar iz Čakovca

   „Potrebno je isticati pozitivne primjere suživota s romskom manjinom jer trenutni stav te rast netrpeljivosti može voditi samo katastrofi i nasilju“

Marina Kolar još nije napunila trideset godina života a ima deset godina aktivističkog rada, promišljanja i učenja -  zaokruženu životnu filozofiju koju uspijeva ostvarivati u vlastitoj zajednici. Primjer je kako jedna osoba može pokrenuti pozitivne društvene promjene,  „lavinu“; kako je ispunjen život osobe koja se zalaže se za najslabije u svojoj zajednici (za romsku manjinu, žene žrtve nasilja, socijalno isključene). Rad i postignuća Marine Kolar postaju, zapravo, njezina biografija a postaju biografijom i njezine zajednice – svojim djelovanjem i iznimnim vodstvom udruge „Zora“ pridonosi povezivanju i suradnji građana, udruga, institucija i lokalne samouprave na izgrađivanju kulture ljudskih prava i nenasilja, oplemenjivanju socijalno angažiranog rada i jačanju mehanizama solidarnosti u Čakovcu i Međumurskoj županiji.

 Marina Kolar rođena je 1983. godine u Čakovcu gdje završava srednju školu i Visoku učiteljsku školu. Specijalizira Montessori pedagogiju. Svoj identitet iskazuje kao aktivistica ljudskih prava. Početak aktivizma Marine Kolar povezan je s njezinim uključivanjem u rad međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava, Amnesty International-a u Hrvatskoj – paralelno sudjeluje na međunarodnim i nacionalnim kampanjama ali i lokalno. Pod različitim je pritiscima radi angažiranosti na problemu diskriminacije Roma, nasilja nad ženama i u antikorupcijskim aktivnostima. Udruga „Zora“, čija je Marina suosnivačica, djeluje na univerzalnim principima ljudskih prava i osnaživanja za nenasilno djelovanje. Ne zaobilaze konfliktna pitanja u lokalnoj zajednici a dugoročno rade na prevenciji putem edukacije, promicanjem ravnopravnosti spolova i uključivanjem marginaliziranih skupina.

 Uz trajnu posvećenost produbljivanju vlastitog razumijevanja nenasilnog djelovanja i usavršavanja potrebnih vještina postaje angažiranom prenosteljicom - educira i savjetuje građane i marginalizirane skupine. Potiče volonterstvo. Sama je volonterski  angažirana u mnogim udrugama kao konzultantica, trenerica, snimateljica, fotografkinja…

 Marini Kolar pristupaju ljudi iz zajednice s riječima: Vi ste mi promijenili život!

 

2012. - Mileni Perčin iz Drniša

   „Misao koja me vodi je kako održati suživot nakon svega što se dogodilo a da nitko ne bude isključen“.

Mileni Perčin iz Drniša je dodijeljeno Priznanje „Krunoslav Sukić“ za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava u lokalnoj zajednici kao zahvala za uzor ispravnog življenja koji nam daje. Svojim odgovorima na životne okolnosti na koje nije mogla utjecati Milena Perčin prenosi mlađim generacijama važne poruke: u ratu je moguće ostati prvo čovjekom; iskustvo ratnih stradanja obavezuju na zalaganje ka trajnom miru suočavanjem s negativnim naslijeđem nasilne prošlost što treba činiti u duhu traganja za istinom; čuvanjem kulturne baštine njeguje se vlastiti identitet kao bogatstvo u različitosti nasuprot međusobnom potiranju i isključivosti.

Milena Perčin je rođena 1949.g. u rudarskoj obitelji u Trbounju. Srednju medicinsku školu završava u Šibeniku a Višu medicinsku školu u Zagrebu. Do mirovine radi kao viša medicinska sestra. Za vrijeme rata je pokazala osobnu hrabrost potrebnu da unatoč životnoj opasnosti ostane vjerna etičkim i humanističkim vrijednostima - ne ono što bi htjela nego na što ju „goni“ savjest. Dok je većina stanovništva iselila, Milena, kao glavna medicinska sestra Doma zdravlja, ostaje u okupiranom Drnišu uz svoje pacijente, uglavnom stare i nemoćne. Tijekom četiri godine života u tkz. Republici Srpskoj Krajini proživjela je torture, sumnjiva zašto je, iako pripadnica hrvatskog naroda, ostala i za koga špijunira.

Iako je u kninskoj policiji zatočena 32 dana u samici, maltretirana i slomljene ruke a sin joj je poginuo kao hrvatski vojnik u vojno-redarstvenoj akciji Oluja, Milena ne mrzi.  Štoviše, vlastito stradanje čini ju osjetljivom na stradanja drugih a sebe obavezuje činiti sve što joj je moguće za sadašnjosti bez mržnje a budućnosti bez ratova.  Zato pristaje svjedočiti o svojim stradanjima na javnom skupu u Kninu zajedno sa članom srpske obitelji koja je ubijena od pripadnika hrvatske vojske u Varivodama nakon vojne operacije Oluja. U vlastitoj zajednici, a ne negdje daleko u sigurnosti velikog međunarodnog skupa, pokazuje da uvažava patnje svih žrtva. Potaknuti njenim primjerom veći se broj sumještana odlučuje dati iskaze o osobnim sjećanjima na rat i stradanja kao doprinos prikupljanju materijala za usmenu povijest. Mobilizira lokalnu samoupravu Drniša da se uključi u Platformu za izgradnju mira.

Milena nije ostala u poziciji žrtve nego je trajno aktivna u zajednici. Suosnivačica je udruge „Žena“ i mreže udruga SUVEZ posvećenih solidarnosti s potrebitima i osnaživanju žena za poduzetništvo koje se temelji na brizi za okoliš uz njegovanje kulturne baštine i starih zanata. 

 

 Milena Perčin

 

2011. - Osnovnoj školi „Milan Brozović“ KASTAV

Priznanje je u 2011.g dodjeljeno učenicima i nastavnicima Osnovne škole „Milan Brozović“ iz Kastva – za povezivanje odgoja i obrazovanja za mir s građanskom uključenošću za dobrobit zajednice – za akcije solidarnosti i za uvođenje učeničke medijacije. Njihov moto je NEKA RATIŠTA POSTANU IGRALIŠTA, A IGRALIŠTA MIRILIŠTA

Osnovna škola „Milan Brozović“ Kastav - akcija „ Sedam kuna za sigurnu igru: Neka ratišta postanu igrališta, a igrališta mirilišta“ nominirana je za nenasilnu akciju godine.

Odbor za dodjelu nagrade mišljenja je da se ovdje radi o nečemu što nadilazi kategoriju 'akcije u ovoj godini'. Radi se o sjajnom primjeru rada u lokalnoj zajednici koji, takoreći,  'ničim nije  izazvan'.

Iako može tako izgledati, radi se o djelovanju koje nije prvenstveno humanitarno – u smislu saniranja posljedica rata. Na djelu je objedinjavanje edukacije i aktivizma što je temeljni postulat obrazovanja za mir. Rad je simultan na svim razinama: osobnoj, užoj i široj zajednici i globalnoj. Takav rad ni puno iskusnijim mirovnim aktivistima i edukatorima nerijetko ne polazi za rukom i zato možemo svi učiti iz primjera ove škole.

 „ Sedam kuna za sigurnu igru“ zakotrljani su u travnju. Na inicijativu škole Hrvatski centar za razminiranje održao je predavanje o minskoj opasnosti. Nakon edukacije školski tim za građanski odgoj je s učenicama/cima počeo pripremu aktivnosti koje rezultiraju javnim prikupljanjem sredstava za razminiranje “ Neka ratišta postanu igrališta, a igrališta mirilišta“. Učenici su izradili info-letke, magnete, monotipe i na štandovima ih prodavali za 7 kuna (cijena razminiranja 1m2). Prikupljeno je 10 000 Kn.

U listopadu je organizirana konferencija „Ključ za mir“ gdje su javnosti predstavljeni projekti građanskog obrazovanja, naglašena važnost obrazovanja za mir, razvijanja empatije i aktivnog rada u zajednici. Prikupljena su i dodatna sredstva. U akciju prikupljanja uključila se i OŠ „ Vežica“ čiji učenici prikupljaju još 10 000 Kn, sudjelovanje najavljuju još 4 druge škole. Akcija je medijski popraćena u Novom listu, HTV-u, Novoj TV, Kanalu RI i Radio Trsatu.

Temeljnu edukaciju i rad na medijaciji, vrijednosti same po sebi, školski tim građanskog odgoja proširio je aktivnim djelovanjem učenica i učenika u cilju senzibiliziranja javnosti. Svojom predanošću i vrijednosnim pristupom nastavnice su učenicima mir uspjele predstaviti kroz multi perspektivnu dimenziju, od savladavnja vještina transformacije sukoba, posredovanja u njemu pa sve do uključivanja javnosti.

Entuzijazam i posvećenost  radu u zajednici vide se i uključivanjem Dječjeg vrtića „Vladimir Nazor“iz Kastva u program Mali medijatori, uspostavljanje kontakata sa srednjim školama, suradnjom s Medijacijskim centrom Rijeka Školski tim je prošao edukacije Forma za slobodu odgoja.

Rad Osnovne škole „Milan Brozović“ iz Kastva pokazuje da se kroz temeljno obrazovanje za mir uz proaktivan stav može ostvariti i izravna korist zajednici i društvu.

Govor prof. Sandre Krpan možete pogledati na video zapisu (dolj) a pročitati ovdje

  

 

2010. - Ani Matijević iz Tenje

Ana Matijević je svoj mirovni put započela je 1991. godine u Bosanskom Brodu, a nastavila kao izbjeglica u Slavonskom Brodu i Njemačkoj. U Tenju dolazi 1999. godine gdje nastavlja svoju mirovnu misiju do današnjih dana pod geslom:„Geste i ljudskost su ono što donosi mir“. U zajednici u kojoj živi prepoznat je Anin doprinos u izgradnji tolerancije i uspostavljanju dijaloga u Tenji i na području grada Osijeka. Neumorno radi na pomirenju nacionalnih zajednica Hrvata i Srba te nastoji, do jučer marginaliziranu Romsku kao i druge manjinske skupine, uključiti u društveni život mjesta. Veliku pažnju poklanja invalidima, djeci i starijim osobama. Nesebično se trudi da svojim konkretnim primjerima motivira sugrađane na akcije od šireg društvenog značaja. Jedna od Aninih višegodišnjih suradnica kaže:„Ljudi su se počeli mijenjati, djeca se zajedno natječu na turnirima, pokrenule su se folklorne skupine, selo je živnulo, velikim dijelom zahvaljujući našoj Ani, maloj ženi, velikog srca“.

Tenja, selo udaljeno svega deset kilometara južno od Osijeka, je u svibnju 1997. godine (vrijeme mirne reintegracije), kao i mnoge druge poslijeratne sredine, bila  jedno selo a dva svijeta.  Odvojeni svjetovi dojučerašnjih susjeda, Hrvata i Srba, ljudi traumatiziranih ratom, koji podijeljeni imaginarnim crtama odbojnosti igraju pravila svoga tabora. Oni “drugi” su isti oni od kojih su posuđivali kućne potrepštine i pili zajedno kavu, a danas ih nešto prijeći pogledati i pozdraviti se pri susretu na ulici. U Tenji su strah, optužbe i izolacija. Obje strane odbacuju direktnu komunikaciju izbjegavajući se izložiti mogućoj naknadnoj boli, poniženju i bijesu.

Ana Matijević se trudi probiti zid šutnje, spojiti pokidane niti međuljudskih odnosa i ne isključiti nikoga iz procesa uspostavljanja normalnog života. Čini to malim, svakodnevnim pažnjama i iskazivanjem poštovanja i razumijevanja za sve ljude i njihove potrebe. Bila je prva Hrvatica koja je nakon rata otišla na sahranu jedne bake Srpkinje, što je u selu naišlo na neodobravanje i osudu. No, Ana zna da je postupila ispravno.

Anu sumještani poznaju kao mirovnu aktivisticu, potpredsjednicu udruge “Posavski prsten”i kao svoju susjedu! Osnovala je i pomogla pri osnivanju šest udruga građana i na taj način provlačila niti mira u svojoj zajednici ali i prekogranično - suosnivačica je medunarodne udruge MOST PRIJATELJSTVA koja povezuje Tenje, Berak, Bačku Palanku i Derventu. Kroz svoje projekte i rad spaja osobe različitih političkih stavova, vjeroispovijesti i uzrasta. Zahvaljujući Ani zajednica je dobila jednu pozitivniju i perspektivniju dimenziju.

Ana Matijević kaže da je za svoj rad dobila puno priznanja i zahvalnica i stekla puno iskrenih prijatelja, ali i da je prešla dio trnovitog puta kojemu još ne vidi kraj. 

Priznanjem za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava “Krunoslav Sukić” želimo potvrditi sve te već izrečene i neizrečene zahvale i želimo reči DA iskrenom prijateljstvu bez čega mirotvorstva ne bi moglo biti.

 

Priznanje za nenasilnu akciju godine

 dodijeljeno je

2013. - Građanskoj Inicijativi „Srđ Je Naš“

"Značaj koji ima Srđ za Dubrovnik je opće mjesto koje valja prepoznati i mobilizirati, povezati i podržati građane u drugim lokalnim zajednicama da ne budu građani drugog reda koje se ne pita nego da sudjeluju u očuvanju postojećeg stupnja zaštite općih dobara".

Priznanje Građanskoj inicijativi "Srđ je naš" uručujemo za nenasilno,  kreativno, ustrajno i sustavno mobiliziranje, okupljanje i suradnju građana i građanskih udruga u zalaganju za očuvanje javnog dobra i za pravo građana da sudjeluju u odlučivanju kada su u pitanju javna dobra. To je prva inicijativa u RH koja je  referendum o, za lokalnu zajednicu važnom. pitanju uistinu i pokrenula. Okupila je široki spektar udruženih i neudruženih građana: iz kulture, ekologije, civilnih i stručnih uključujući i arhitekte. Desetak udruga je stalno surađivalo, dvjestotinjak volonterki je odradilo preko šest tisuća sati, preko sto uglednih Dubrovčana/ki je izrazilo javnu podršku. Najznačajnije poruke hrvatskoj javnosti inicijative “Srđ je naš”su: (a) građani žele sudjelovati u odlučivanju, (b) građani ne pristaju na netransparentnu spregu krupnog kapitala i političke trgovine (korupcije) na račun javnog dobra, i (c) građani žele razvoj u kojem nema sumnjivog pogodovanja, koji je  u interesu zajednice, s brigom za okoliš, poštujući zakone i uzuse demokratskog načina donošenja odluka.

Zbog zakonskih odredbi odaziv 31% građana i 84% glasova protiv projekta izgradnje golf terena i smještajnih kapaciteta na Srđu nije bilo dovoljno da odluka postane obligatorna. Političkom odlukom aktualnog gradskog vijeća projekt je odobren. Ipak, po svom značaju ova Inicijativa je nadmašila okvire lokalne zajednice - ona je primjer je koji inspirira niz sličnih inicijativa i iz kojeg se uči. Ovim Priznanjem zahvaljujemo na učinjenom i želimo svakoj građanki i građaninu uključenom u ovu inicijativu da razvijaju svoju i zajedničku moć nenasilnog napredovanja prema pravednijem društvu  - time njeguju, održavaju i unapređuju mir.

 

Đuro Capor primio Priznanje "krunoslav Sukić" za nenasilnu akciju godine u ime Građanske inicijative Srđ je naš

 

2012. -Sudionicima i  sudionicama kampanje „Žrtve su predugo čekale“

Daliborki Mikulić, Đorđu Gunjeviću, Krešimiru Ivančiću, Marici Kadić, Robertu Kajušiću, Vjeri Solar i Zemini Jaroš

Priznanje „Krunoslav Sukić“ za nenasilnu akciju godine im je dodijeljeno jer su javno svjedočeći o svojim osobnim stradanjima podržali medijsku kampanju za priznavanje patnji i ostvarivanje prava dosada zanemarivanih civilnih žrtava rata. Pristupajući kampanji odašilju hrvatskom društvu snažnu moralnu poruku da oni uvažavaju i traže uvažavanje patnje svake žrtve, bez obzira na etničku pripadnost i okolnosti stradanja. Njihova se lica vide po dvadesetak sekundi na TV ekranima te  postaju prepoznatljiva ne samo na ulicama mjesta u kojima žive nego diljem Hrvatske.

Prepoznajemo osobnu hrabrost koja je bila potrebna da bi se kao pojedinci/ke javno izložili. Cijenimo solidarnost i podršku koju iskazuju jedni drugima kada se zajednički zalažu za priznavanje patnji i pravo na obeštećenje svim žrtvama i stradalnicima - obiteljima svih ubijenih i nestalih civila, roditeljima u ratu poginule sve djece, žrtvama mina, logorašima/cama te žrtvama silovanja i seksualnog zlostavljanja u ratu. 

Daliborka Mikulić stradala je kao dijete u granatiranju civilnih ciljeva.

Đorđe Gunjević bio je zatočen i mučen u logorima Bučje i Pakračka Poljana a kuća mu je zapaljena.

Krešimir Ivančić sin je ubijenog civila iz okoline Daruvara. Počinitelji nisu kažnjeni a presudom VSRH mu je oduzeta odšteta.

Marica Kadić kći je ubijenih civila iz okolice Petrinje. 21 godinu traga za nestalim roditeljima. Počinitelji nisu kažnjeni. Izgubila je parnični postupak za nadoknadu štete.

Robert Kajušić stradao je prije 11 godina kao dječak od mine zaostale nakon rata. U Hrvatskoj je tijekom i nakon rata stradalo preko 2000 osoba.

Vjera Solar majka je ubijene devetnaestogodišnje djevojke iz Siska. 21 godinu čeka sudsku presudu. Počinitelji nisu kažnjeni. Izgubila je parnični postupak za nadoknadu štete.

Zemina Jaroš majka je poginule djevojčice stradale u granatiranju Osijeka. 20 godina čeka ostvarivanje svojih prava i priznavanje patnje.

Kampanju za prava civilnih stradalnika Domovinskog rata „Žrtve su predugo čekale“ pokrenula je Documenta – centar za suočavanje s prošlošću 2012.g. zbog dugogodišnjeg zanemarivanja problematike civilnih žrtava.


Zemina Jaroš u svoje ime i ime ostalih sudionika i sudionica TV spotova kampanje "Žrtve su predugo čekale" prima priznanje "Krunoslav Sukić" za nenasilnu akciju godinedugo čekale“ 

 

2011. - akciji Tjedan borbe protiv rasizma u nogometu -BIJELI ANĐELI“

Udruga navijača NK Zagreb Bijeli anđeli  dobili su priznanje za nenasilnu akciju kojim su pridonijeli borbi protiv raznih primitivizama u društvu i nogometu: protiv mržnje, nasilja, diskriminacije, rasizma, fašizma, homofobije, i drugih stvari kojima nije mjesto u sporu i nogometu. Svojim postupcima u gledalištu i isticanjem transparenata „Nitko nije ilegalan“ , „Nogometom protiv homofobije“ te  “Pokažimo rasizmu crveni karton“ iskazali su kulturu gostoljubivosti i  poštovanje drugog, različitog, suosjećanje prema onima kojima je lošije nego nama.

Osnovani 1999. Bijeli Anđeli uz praćenje svog kluba njeguju i snažnu ideju društvenog aktivizma.

Cijeli je niz neugodnih asocijacija kad se o navijačkim skupinama govori. Ne želimo generalizirati no povezivanje navijačkih skupinama s vrijednostima nenasilja,  borbi protiv diskriminacije, homofobije, zalaganju za ljudska prava i mir, nikako nije uobičajeno. Priznanje Bijelim Anđelima ne ide zato što su različiti iako bi i to već samo po sebi bio dovoljan razlog. Priznanje su zaslužili svojom dosljednom angažiranošću u toj različitosti, djelovanjem i svjesnim izlaganjem omalovažavanju, govoru mržnje , predrasudama i nasilju uperenom prema njima.

Nogomet kao najpopularniji i najgledaniji sport pruža priliku i za odašiljanje pozitivnih poruka. Navijačke skupine utječu na ponašanje većeg broja mladih koji se identificiraju s njima pa je utoliko borba protiv rasizma u tom miljeu značajnija. Bijeli Anđeli su manjinska skupina u prvoligaškom hrvatskom nogometu svojom nultom tolerancijom protiv svakog oblika diskriminacije. Pokazuju nam da navijanje ne mora biti nasilno, njegujući kulturu navijanja gdje govoru mržnje nema mjesta.

Ovogodišnja akcija FARE , Football against racism in Europe/ Nogomet protiv rasizma u Europi bila je treća za redom koju su Bijeli Anđeli  obilježili. Inicirali su 16.listopada na Jarunu malonogometni turnir s ekipama: Bijeli Anđeli, Azilanti, Tražitelji azila, Udruga mladih antifašista Grada Zagreba „ Antifa“, qSPORT i Centar za mirovne studije. Turnirom se promovirala socijalna integracija azilanata, tražitelja azila, naglašavalo bogatstvo različitosti i ukazivalo na problem pojedinih društvenih skupina.

Smijemo i želimo reći da su hrvatska kultura i gostoljubivost, poštovanje drugog, različitog, suosjećanje prema onima kojima je lošije nego nama, ovom akcijom došle do izražaja u najboljem mogućem svjetlu.

Na utakmicama NK Zagreb Bijeli Anđeli ističu i transparent „ Nitko nije ilegalan“, a 7. svibnja 2011 u Kutini iniciraju prijateljsku utakmicu s tražiteljima azila. Prošle 2010. godine izazvali su cijeli niz reakcija transparentom „Nogometom protiv homofobije“ na utakmici Zagreb – Rijeka, i pokazali veliku hrabrost obzirom na količinu međunavijačkog nasilja kao i homofobne istupe predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza koji su prethodili toj akciji.

Transparent „ Pokažimo rasizmu crveni karton“ bio je njihov odgovor na učestale rasističke povike igračima crne boje kože. Bijeli Anđeli planiraju veće i medijske popraćenije akcije a mi želimo da im ovo priznanje bude dodatni poticaj u tome.

 

Govor Majeja Verlija možete pogledati na video zapisu (dolje) a pročitati ovdje

 

 

2010. - Inicijativi "Ne damo Varšavsku"

Priznanje za nenasilnu akciju u 2010.g. dobila je inicijativa Ne damo Varšavsku. Inicijativa, akcija, web stranica, slogan Ne damo Varšavsku  postao je simbol otpora građana koji je toliko puta izrečen na višemjesečnom prosvjedu u Zagrebu tijekom 2010. godine. U akciji je sudjelovalo nekoliko stotina predstavnika organizacija civilnog društva te nekoliko tisuća građana koji su na taj način usprotivili korupciji, zaobilaženju zakona, samovolji vlasti koja u ovom slučaju nije djelovala u javnom interesu. Uspjela je dobiti prvostupanjska sudska rješenja koja osuđuju neprimjereno ponašanje policije, otvorila je niz diskusija o ulozi policije u hrvatskom društvu, postavila je nove standarde u građanskom nenasilnom otporu u Hrvatskoj. Do kraja je zadržala izvorni građanski, nestranački identitet. Iako su neposredni učinci naizgled upitni, akcija Ne damo Varšavsku na velika je vrata uvela nenasilni, osmišljeni, dugotrajni i kreativni bunt, vratila nadu da je promjena moguća, da Varšavska tj Hrvatska pripada svima a ne samo nekima, značajno poljuljala sliku svemoći 'izabranih'. Varšavska je upozorenje svima koji misle da je privatni interes iznad javnog i da javnost nije sposobna reagirati. Sad znamo da jeste, zahvaljujući emancipatorskom učinku ove akcije čiji će se pravi dosezi  i značaj tek s vremenom  moći pojmiti.

Obrazloženje možete u cijelosti pročitati ovdje. Video zapis govora Tomislava Tomaševića možete pogledati ovdje.

 

 2009. - Nezavisnoj studentskoj inicijativi za pravo na besplatno obrazovanje

Priznanje za nenasilnu akciju godine u 2009. g izrečeno je Nezavisnoj studentskoj inicijativi za pravo na besplatno obrazovanje (NSI).  Nezavisna studentska inicijativa za pravo na besplatno obrazovanje pokrenuta je u travnju 2009. od studenata i studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a proširila se gotovo na sve fakultete i sveučilišta u Hrvatskoj - u Osijeku, Splitu, Zadru, Rijeci, Puli i drugim gradovima.

Dio je međunarodnih studentskih napora protiv komercijalizacije obrazovanja, ali sa specifičnim i inovativnim metodama nenasilnog djelovanja i donošenja odluka – kroz direktnu demokraciju na studentskim Plenumima te nenasilnim djelovanjem.

 

Priznanje za KNJIGU DESETLJEĆA iz područja mirotvorstva, nenasilnog djelovanja, ljudskih prava i civilnoga društva

je dodjeljeno:

2011. - Slavku Goldsteinu za knjigu „41 Godina koja se vraća“ , Novi Liber 2007.g

Slavko Goldstein  u knjizi trezveno i smireno pokušava iznaći korijene zla i objasniti mlađim generacijama koliko nesnošljivost može uzrokovati odnosno donijeti nova zla. Stoga se referira i na rat u Hrvatskoj početkom devedesetih, dajući jedan od najboljih pregleda hrvatsko-srpskih odnosa na primjeru dva sela (Prkosa i Banskog Kovačevca). Knjiga je doživjela dva izdanja, bila feljtonizirana i prikazana u više navrata u zemlji i inozemstvu, ubrzo izlazi englesko i srpsko izdanje, u pripremi su i neka druga inozemna izdanja.

 

Govor Slavka Goldsteina možete pogledati na video zapisu (gore) a pročitati ovdje

 

 

Priznanje „Krunoslav Sukić“ za KNJIGU GODINE 2014/2015

Laureat: Boris Pavelić

Priznanje „Krunoslav Sukić“ za KNJIGU GODINE 2014/2015 dodijeljeno je Borisu Paveliću za knjigu Smijeh slobode: uvod u Feral Tribune za izuzetan istraživački, stručni i znanstveni doprinos na području povijesti novinarstva u Hrvatskoj.

Priznanje ide za originalan autorski rad, koji plijeni pažnju iako je analitičan, zanimljiv poput trilera, temeljit gotovo kao enciklopedija. Boris Pavelić je uspio u teškom zadatku, othrvati se da ga količina i atraktivnost materijala nadvlada ali i oduprijeti se izazovu da on izađe kao pobjednik.

Uspio je ruku pod ruku, znalački i ljudski, izvući Feral pred svjetla javnosti i suočiti s njime one koji su ga čitali i voljeli, ali i one koji ga nisu voljeli, a možda najviše one koji ga nisu poznavali.

Knjiga na 700 stranica podrobno opisuje fenomen i djelovanje političko-satiričnog listaFeral Tribune od nastanka davne 1983. kao humorističkog podlistka Nedjeljne Dalmacije pa sve do gašenja samostalnog tjednika 2008. godine. Ovaj poduhvat Borisa Pavelića vidimo kao poticaj i poziv otvaranju rasprava i istraživanja koji su do sada izostajali  - za politologe, sociologe, novinare, povjesničare, istraživače jezika i književnosti te, dakako, za teoretičare i praktičare nenasilnog otpora i nenasilnog društvenog djelovanja. Primjer je iz koga valja učiti o društvenim, političkim, psihološkim učincima oštre, rekli bismo bespoštedne političke satire. Kako je to bila i nakana autora, ovim mu priznanjem želimo u tome dati podršku! 

 

 

2012./2013. KNJIGA GODINE 

je dodijeljeno dvjema knjigama:

                 KNJIGOCID - uništavanje knjiga u Hrvatskoj ranih 90-tih, Ante Lešaje, Profil, SNV, 2012. 

          ZRCALO SJEĆANJA - ispravno pamćenje u nasilnu svijetu, Miroslava Volfa, Ex libris 2012. 

KNJIGOCID je plod višegodišnjeg temeljitog istraživanja i dugotrajnog rada Ante Lešaje na dokumentiranju uništavanja, isključivanja knjiga na ćirilici te ideološki nepodobnih djela iz knjižnica u vrijeme rata i poraća  - činjenice koje treba iznijeti na svijetlo dana, one se jednostavno ne smiju zataškati - poradi istine, poradi učenja iz vlastite prošlosti i poradi težnje za drugačijom budućnosti – onom bez straha od međusobnog potiranja. Držimo da KNJIGOCID ima potencijal potaknuti te procese, a zasigurno je prilog raspravi oko interpretacije kulturološke i političke paradigme koja je u osnovi tog i takvih fenomena destrukcije. S druge strane, i ne manje važno, ovdje se otvaraju šira pitanja: kako je i na koji način knjigu moguće pojmiti kao univerzalno dobro, a opet kao nešto čem se povijesno funkcija i status neprestano mijenjaju? Konačno, kako uopće razumjeti gubitak dio kulture i povijesti, koji je iz novo definirane i uspostavljene realnosti naprosto ekstrahiran i zaboravljen? 

ZRCALO SJEĆANJA – ispravno pamćenje u nasilnu svijetu, Miroslava Volfa je teološko meditativna knjiga koja nudi promišljanje politike  ispravnoga pamćenja koje otvara prostor opraštanju i pokajanju, odnosno građenju kultura sjećanja koja podržava preobrazbu odnosa od neprijateljstva ka povjerenju. Ispravno pamćenje se, prema autoru, temelji se, na težnji za istinom (govoriti istinito je za kršćane sadržano u zapovijedi ne svjedoči lažno) i suosjećajnosti (pažljivo postupati sa svojim i tuđim ranama). Knjiga je prvenstveno namijenjena vjernicima, kršćanima, no hrabrost govoriti istinito, kao i mudrost te suosjećajnost prema patnji su prirodna nagnuća koja posjeduje svako ljudsko biće (za kršćane/ke slika božanskog karaktera koji je čovjeku darovan). Knjiga Miroslava Volfa sustavno obrazlaže kako ta nagnuća u nama i našim zajednicama oslobađati i odjelotvoriti kako bi, ispravno se sjećajući pretrpljenih ili počinjenih zala,  prekinuli spiralu nasilja i usmjerili se prema izgradnji zajednice (političke i društvene) utemeljene na povjerenju, u kojoj se društvene veze razorene nasiljem, nepravdom i prijevarom obnavljaju. Takva nam je knjiga potrebna.

 

 2011./2012 - KNJIGA GODINE 

je dodijeljeno knjizi

Antiratna kampanja 1991.-2011. – Neispričana povijest

Uredili  Vesna Janković i Nikola Mokrović , Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću, Antiratna kampanja, Zagreb, 2011.

Knjiga daje pregled rada i djelovanja mreže organizacija civilnog društva (pokreta) koja je u najtežim ratnim i poratnim godinama visoko držala luču mirotvorstva i nenasilja i polučila značajne rezultate. Knjiga je u svakom slučaju inspiracija za nove generacije da se angažiraju na naporima za eliminaciju nasilja u društvenim konfliktima i za izgrađivanje kulture mira.

Nikola Mokrović - govori o tome kako je knjiga nastala, zahvaljuje svima koji su pridonijeli

 

2014 - DINKO TELEĆAN

 

Prvijenac Dinka Telećana, roman “Dezerter”, knjiga je godine 2014.

 

http://krunoslav-sukic.centar-za-mir.hr/uploads/127.jpg

 

Priča o Miri i Borisu dvojici prijatelja čiji se putevi razilaze na neočekivane načine, o hrvatskom nacionalnom buđenju u ranim 90ima, putovanjima, duhovnosti, prijateljstvu s neprijateljem, susretima vjera, kultura  običaja, putovanja prema samom sebi. Antiratne poruke su u knjizi prirodne, mnogi ih čitatelj neće takvima nazvati, jer se radi o filozofskoj knjizi koja se, zanimljivo, važnim dijelom događa u Zadru u doba prije i nakon Domovinskog rata. Politike u knjizi nema ali je sama knjiga politična, na mudar i dubok način, nudeći nam naizgled uzgredne uvide u niz tema koje i danas opterećuju hrvatsku sadašnjost: identiteti, etnička pripadnost, pogotovo ako ste ne-Hrvat, odnosi sa Srbima, poslijeratni izazovi branitelja, smisao i motivi životnih odabira, smisao življenja, bijeg od sebe ali i od svoje sredine.

Humana i suptilno provokativna knjiga, suvremena a sve vremenska, koja tabu teme s takvom lakoćom podastire pred hrvatsku javnost da se ona, na sebi svojstven način, nastavlja praviti da to ne primjećuje.

 

 Govor Dinka Telećana prilikom uručenja Priznanja možete pročitati ovdje. 

 

 

 Posebno priznanje i zahvala Odbora Nagrade

2014. - Ani Kvesić  za osobni doprinos i video dokumentiranje mirovnog aktivizma.

 

http://krunoslav-sukic.centar-za-mir.hr/uploads/128.jpg

Ana Kvesić, Vukovarka, od progonstva pa nadalje živi na dvije adrese – u Vukovaru i u Zagrebu a sudjeluje, podržava i prati sve inicijative i aktivnosti koje pridonose poslijeratnoj izgradnji mira i obnovi povjerenja u Hrvatskoj (pa i šire koliko je u mogućnosti). Nesebično, samoinicijativno i samofinancirajući  ulaže svoje vrijeme i trud da bude prisutna, snimi, dokumentira, pohrani i razdijeli video materijale o svim važnijim događanjima koji tematiziraju i namijenjeni su izgradnji mira. U dvadesetak godina njezine posvećenosti sačinila je i montirala metre i metre video materijala – vrijednost kojega  tek treba biti prepoznata.

Nadamo se i želimo da ti materijali dobiju, što i zaslužuju, mjesto u arhivama i Anin zaštitni znak. A Anu molimo da, primajući ovo priznanje i zahvalu prihvati biti snimateljica Nagrade „Krunoslav Sukić“.

 

 Govor Ane Kvesić prilikom uručenja Priznanja možete pročitati ovdje.