Nagrada 2020

S radošću i poštovanjem objavljujemo: dobitnici mirovne Nagrade i priznanja „Krunoslav Sukić“ 2020. su: Dana Budisavljević (Nagrada), Danka Derifaj (Nagrada), Lejla Šehić Relić (Nagrada), Inicijativa „Jedni za druge“ (Priznanje), Ekumenska inicijativa žena Omiš (Priznanje), Mladen Kožić i Ivo Šegota (Priznanje), Ajna Jusić (posebno priznanje), Dejan Jović (KNJIGA DESETLJEĆA za knjigu „Rat i mit: Politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj“), Slaven Rašković i Igor Čoko (KNIGA DESETLJEĆA za knjigu „Život u limbu – knjiga ožiljaka“), Priznanje MIROTVORNA ŠKOLA 2020 dobile su OŠ „Ivana Brlić Mažuranić“ Ogulin i OŠ „Vladimira Nazora“ Potpićani.

Nagrada za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudska prava „Krunoslav Sukić“ 2020.

sa zahvalnošću uručujemo

Dani Budisavljević

Dana Budisavljević

za objedinjavanje umjetničkog, mirovnog i osobnog u prirodni način življenja i stvaranja koje nam je svima primjer i poticaj. Spajanje i preplitanje tih triju dimenzija Dana Budisavljević radi pažljivo, takoreći tiho, s osjećajem, istovremeno temeljito, otvarajući za društvo i pojedinca najteža pitanja identiteta, odnosa prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, prema sebi i drugima. Dana to radi polako, otvarajući sebe ali i svijet oko sebe, spajajući nespojivo, otklanjajući naslage svega što smo sposobni nabacati na život kako ga ne bismo vidjeli i prepoznali.

Izabravši vizualnu, filmsku umjetnost kao način komuniciranja svoje mirovne posvećenosti, Dana Budisavljević nam pokazuje što mirovno jest a što nije; ona svjedoči snagu jedne, svake, osobe , razbija predrasude o moći, nadmoći, sili i nasilju.  Rad Dane Budisavljević neodvojiv je od načina kako ona svoj rad komunicira, i živi, neodvojiv od misije posvećene nadarene osobe koja je na dobrobit sviju, uključujući one koji se u takvom radu ne vide.

Dana Budisavljević djeluje umjetnički, mirovno i osobno, ne zato što je to lako. Ono kod Dane izgleda lako i prirodno; time nas ohrabruje da i mi živimo tako - autentično. Njezin rad i život svjedoče da termini lako i teško i nisu primjereni, da se pojmovi poput istina, iskrenost, poštenje, ljepota mogu sagledati kao da su svježe oprani i pročišćeni.

Poput sudobitnica Nagrade, i Dana se bavim onim temama i ljudima koje drugi izbjegavaju, koje očigledno nude samo rizik, vrlo izgledan neuspjeh, traže ogromna davanja same sebe i ne garantiraju ništa zauzvrat. Dana se, kao i Danka i Lejla, odnosi  prema njima kao da je oduvijek znala i osjećala da su to prave društvene teme, jer određuju tko smo mi, kakav život živimo, bilo da se radi o buntu budućih intelektualaca, stvaralaštvu radnika 's dna kace', samoj esenciji fašizma ili pravu da budemo tko jesmo.  Mirovno u Daninom radu poručuje nam da se antagoniziranjem, produbljivanjem jaza i isključivanjem drugoga ili sebe odmičemo od nužne transformacije. Hvala joj za to.

 

Danki Derifaj, novinarki

Danka Derifaj

za prepoznatljiv, tvrdoglavo uporan, dosljedan i hrabar mirovni rad kroz profesionalno istraživačko novinarstvo u zadnja dva desetljeća. Za izgrađen osjećaj za nepravdu i novinarstvo koje je utjelovljenje nenasilne društvene promjene. Za novinarski rad,  pitanjima i raskrinkavanjima okrenut moćnicima, za osvještavanje da smo žrtve svi mi kao društvo. Za novinarstvo okrenuto strukturnom nasilju, skrivenom, nevidljivom, kojeg mnogi naslućuju, no ne prepoznaju kao nasilje.

Novinarski rad Danke Derifaj pokriva teme koje se percipiraju odvojene, iako nimalo nisu - ljudskim pravima i zaštiti okoliša. Taj interes nije slučajan, on je intuitivno ispravan.

Nagrada se dodjeljuje za način izbora i obrade društveno najznačajnijih tema, upornost, temeljitost i neposustajanje. Prije svega, Nagrada se dodjeljuje za izgrađen osobni pristup kojem se vjeruje, za senzitivnost koja je novinarska, ljudskopravaška i mirovna istovremeno.

U radu Danke Derifaj nismo sigurni radi li se naprosto o vrhunskoj istraživačkoj novinarki  ili o rijetko talentiranoj graditeljici mira koja srećom radi u medijima. Danku vodi etički princip kojim kroz novinarstvo prokazuje one koji zloupotrebljavaju svoju moć i poziciju, ali i vjera u ljude i mogućnost promjene čak i kada su izgledi mali. Njezina je svjesna odluka da stvara pritisak na one koji nepravdu čine kako bi se zaustavile i spriječile buduće nepravde.

Popis tema, afera, razotkrivenih visokih dužnosnika, prijetnji, država i situacija iz kojih je izvještavala ne navodimo; lako ih je naći, a oni po sebi nisu bitni. “Nije mi prihvatljiva opcija pomiriti se s tim da sustav ne funkcionira. Ako ništa drugo, možemo svaki dan 'derati' po tome i govoriti da sustav ne funkcionira i da je taj i taj kriv ili odgovoran“.

Danka Derifaj dobitnica je niza priznanja i nagrada. Nama je važno reći da su njen život i rad jasan  doprinos miru, pravdi, brizi za drugoga, za život na zajedničkoj nam planeti.

 

Lejli Šehić Relić

Lejla Šehić Relić

za ustrajno nenasilno društveno djelovanje: za dugotrajan, posvećen, kreativan, suradnički uključiv i povezujući rad na umanjivanju teškoća ratnim stradalnicima, izgradnji i unaprjeđivanju mira te razvoju civilnoga društva i demokracije – s naglaskom na osnaživanje građanskog aktivizma, solidarnosti i volontiranja. Nagradom želimo zahvaliti što svojim osobnim stavom i djelovanjem u skladu s maksimom živi promjenu koju želiš vidjeti u budućnosti promovira nenasilno društveno djelovanje i vođenje.

U područje društvenog razvoja Lejla je došla iz nepovoljne pozicije izbjeglice iz BiH i odmah se volonterski uključila u rad u izbjegličkim kampovima, odlučujući se za (su)djelovanje. Od tada je vodi  empatija -  ona će gotovo uvijek prepoznati narušeno dostojanstvo osobe, ugroženo pravo grupe ljudi, probleme i potrebe socijalno osjetljivih, bit će s njima i uz njih i tražit će načine kako te ljude, grupe, probleme učiniti vidljivima i uključiti ih u zajednicu. Da bi to postigla, spremna je preuzeti odgovornost za vođenje, razvoj i zagovaranje. Te svoje darove ustrajno razvija radom na sebi, cjeloživotnim učenjem te njegovanjem suradnje – počevši od svog užeg Kolektiva. Njezino je društveno djelovanje danas vezano uz organizaciju koju je pokrenula prije 15 godina (Volonterski centar Osijek, odnosno DKolektiv) a doseže razine lokalnih, nacionalnih i europskih mreža organizacija civilnog društva, kao i one na kojima se donose političke odluke u Hrvatskoj i u EU.

Zahvalni smo Lejli jer nas ohrabuje: pokazuje nam kako jedna posvećena osoba, mala grupa ljudi može učiniti gotovo nezamislivo - pridonijeti promjeni! Evo samo nekih pokazatelja :

- tijekom 15 godina rada pokrenute su brojne nove inicijative i aktivnosti u zajednici - obuhvaćeno je oko 1.000 organizacija, više od 2300 sudionika edukacija, 54 škole razvile su volonterske programe, 3.100 učenika je volontiralo, 4000 građana upućeno je na volontiranje

- podržane su mreže i/ili inicijative organizacija (mreža potpornih organizacija, mreža volonterskih centara, GOOD inicijativa, platforma MOTUS – mreža organizacija Osječko-baranjske županije, osnivanje Hrvatskog centra za razvoj volonterstva...)

- postavljen je jednogodišnji obrazovni program za demokraciju i ljudska prava „Demo akademija“ koji je do sada obuhvatio 43 polaznika i 27 predavača

- izdan je niza publikacija o volontiranju, civilnom društvu i organizacijskom razvoju kojima je ko-autorica

- uspostavljena je godišnja volonterska nagrada

- od 2012. do 2014. Lejla predsjedava Nacionalnim odborom za razvoj volonterstva, savjetodavnog tijela Vlade RH, kada su je vrijednosti i načela (inkluzivnost, odgovornost, znanje) uvedeni i u politike (Etički kodeks volontera, Zakon o volontiranju, Strategija razvoja civilnog društva i sl.)

- od 2015. potpredsjednica je, a od 2019. i predsjednica Europskog volonterskog centra.

Svojim svjesnim odabirom -  raditi u području civilnoga društva i svojim primjerom kako to radi, Lejla  pridonosi uvažavanju mirotvorstva kao respektabilnog profesionalnog poziva.

Po dužini i plodnosti puta koji je Lejla od svoje dvadesete godine do danas prešla, ova Nagrada bi mogla biti ona za životno djelo. Ali nije. Lejla je novi tip nenasilne liderice kakvu ovo vrijeme i društvene i političke okolnosti u Hrvatskoj i svijetu trebaju. Ovo neka joj bude poputnica, a mi ćemo je s interesom, pažnjom i radošću pratiti! Hvala!

 

Priznanje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“ 2020.

sa zahvalnošću uručujemo

Inicijativi „Jedni za druge“

Inicijativa

za spontanu reakciju solidarnosti pretočenu u organiziran, usklađen, suradnički poduhvat mreže ljudi spremnih da pomognu svojim susjedima u iznenadnoj situaciji ugroze i potrebe  - za mirotvorstvo na djelu koje se uključenima i cijeloj zajednici vraća kao ohrabrenje, motivacija i poticaj za rad na nenasilnoj društvenoj promjeni, oživotvoruje istinsko zajedništvo i ima transformacijski potencijal.

Mir je zajednica u kojoj je solidarnost spontana reakcija na potrebe ljudi. Inicijativa „Jedni za druge“nam je to oživotvorila: u iznenadnoj situaciji pandemije, a potom i potresa u Zagrebu, brzo i pravovremeno organiziraju mrežu međugeneracijske i međuljudske solidarnosti; povezuju ljude spremne da pomognu izoliranim i usamljenim ljudima rizičnih skupina i u potrebi i instutucijama koji se za njih skrbe.

Nekoliko studentica/a zagrebačkog sveučilišta pokreće početkom ožujka Facebook grupu „Jedni za druge“ koja je odmah privukla 1500 članova i uskoro došla do 15 000 članova i članica djelujući, osim Zagreba, u Osijeku, Rijeci, Zadru, Splitu i Slavonskom Brodu.

U kratkom vremenu stvorila se mreža ljudi spremnih dijeliti korisne informacije o funkcioniranju sustava u doba pandemije. Komunikacija na internetu i društvenim mrežama proširena je na oglase u haustorima i kvartovima, prema onima izvan virtualnog svijeta. Pokrenuta je lavina solidarnosti: dostave potrepština i lijekova bez naknade i uz sve mjere predostrožnosti, šetnja kućnih ljubimaca, nužni prijevoz i slične manje usluge uz ono najvrjednije – poruku da usamljeni, neinformirani, zbunjeni sugrađani nisu sami. Tu su za njih njihovi susjedi.

Priznanje je za stvaranje osjećaja prihvaćenosti i ravnopravnosti u društvu, dajući priliku sugrađanima da budu korisni pomažući ljudima koji su se najednom našli izolirani, u potrebi, osamljeni, uplašeni, osiguravajući tako potonjima osjećaj da su jednakopravan dio zajednice koja skrbi o njima kad je najteže.

Ujedno, Inicijativa „Jedni za druge“ otvara i povezuje pitanje kakav grad želimo s onim kakvi ljudi želimo biti, kakve društvene odnose tražimo, kakvu svakodnevicu želimo. Ovakva vrsta aktivizma kroz širenje i ukorjenjivanje decentraliziranog horizontalnog umrežavanja jača našu otpornost kao građana i društva. Pokazuje da se i hoćemo i možemo organizirati jedni za druge kada je to najpotrebnije. I postavlja pitanje, što u svim ostalim situacijama i zašto su nam gradske i državne administracije prečesto trome i neučinkovite.

Inicijativa „Jedni za druge“ nam je pokazala kako se već tijekom poduhvata solidarnosti događa zajedništvo, suradnja i enormna kreativnost – solidarnost je, zapravo, sve to. A i dodatno se uključenima vraća kao ohrabrenje, motivacija i poticaj za rad na nenasilnoj društvenoj promjeni.  Uz zahvalu, to želimo članovima i članicama i svima kojih se Inicijativa „Jedni za druge“  dotakla ili će dotaći!

 

Ekumenskoj inicijativi žena – Omiš

Ekumenska inicijativa Omiš

za podršku i promicanje žena kao inicijatorica i subjekata promjene u vjerskim zajednicama i društvu na području ženskih ljudskih prava, izgradnje mira i pomirenja, ekumenskog dijaloga i suradnje među religijama i svjetonazorima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji i Srbiji. Nominacija i niz pisama potpore koje smo primili pokazuje kako je EIŽ  kroz dvanaest godina rada izgradila povjerenje i povezala niz ženskih inicijativa u regiji, ima utjecaj na donatorske politike na razini Europe, a svojim osmišljenim djelovanjem svjedoči ono što financijskom podrškom, edukacijom i povezivanjem nastoji osnaživati  – biti vjernicom i građankom.

Ekumenska inicijativa žena (EIŽ) fond je osnovan u Republici Hrvatskoj 2007. godine na temeljima Ekumenskog fonda ženske solidarnosti Svjetskog vijeća crkava (WCC EWSF), koji je ženama pogođenim ratovima na području Zapadnog Balkana potporu pružao još od 1993. godine. EIŽ se kao fond  opredijelio za podršku izgradnji mira, rukovođen načelima vjere i feminizma.

EIŽ podržava ženske, mirotvorne, ekumenske i udruge koje promiču ljudska prava radeći sa ženama, mladima i starijima, višestruko marginaliziranim osobama i grupama itd. Od 2007-2019. godine EIŽ je razvila mrežu od više od 135 lokalnih organizacija na Zapadnom Balkanu čije su liderice žene, a predstavlja potencijalni resurs za više od 7,5 milijuna žena u ovoj regiji; priskrbila je više od 2 milijuna eura kako bi ih dodijelila udrugama za provedbu 256 projekata;  organizirala je više od 40 raznih događaja, osnažujući aktivistice i izgrađujući njihove kapacitete, a dodijelila je i 30 stipendija za znanstveno-istraživački rad teologinja, znanstvenica i aktivistica.

Ohrabruju i inspiriraju priče žena koje govore o tome koliko ih je neka aktivnost EIŽ osnažila doslovno im mijenjajući svjetonazor(e). Primjerice, ona starije žene koja nakon seminara o nasilju prema ženama izjavljuje da je dočekala 70 godina da joj se oči otvore, ili izjava tinejdžerice koja je istim povodom izjavila da je nasilje kada joj tata ne da da ide u školu.  Među žene liderice koje je EIŽ podržala spadaju i teologinje, aktivistice i znanstvenice, lokalno i međunarodno nagrađivane za svoja aktivistička i profesionalna postignuća.

Svoje potpore EIŽ obzirno i brižno prilagođava individualnim potrebama žena i/ili specifičnostima udruga koje bi ostale ne samo bez potpore za svoj rad i život, nego i bez vjere u svoje kapacitete i nade u bilo kakav boljitak.

Primjer su iz kojega treba učiti kako provoditi  dosljedne, ustrajne akcije s integritetom koje vode žene, ne ulazeći u konflikte s društveno najmoćnijim diskursima koje rad ove organizacije teži dekonstruirati - onim konzervativno-ekstremističkima s primjesama (krivo interpretiranog) vjerskog.  

Osim što pruža potporu jednoj od najmarginaliziranijih grupa žena s velikim potencijalom za društveni angažman - teologinjama, EIŽ na cijelom Zapadnom Balkanu dosljedno zagovara i demonstrira pozitivne, konstruktivne obrasce vjerski motiviranog mirotvornog djelovanja, osobito važnog na ovim prostorima nakon ratova 1990-ih, dekonstruirajući time jedan od  ključnih stupova patrijarhata - tendenciozno interpretirano i usko, krivo shvaćeno vjeroučenje. Svojim radom vjernicima vraća vjeru u vjeru a svima nama u održivi, trajni mir.

Možemo li zamisliti naše danas i naše sutra bez Ekumenske inicijative žena iz Omiša? Ne želimo!

Veliko HVALA maloj skupini žena iz Omiša i svim njihovim brojnim prijateljicama i suradnicama/ima.

 

Mladenu Kožiću i Ivi Šegoti

Mladen Kožić i Ivo Šegota

za ustrajan i nepokolebiv nenasilan otpor i djelovanje kojim su ostvarili pravo istospolnih partnera na udomljavnje, unaprijedili mogućnosti za djecu bez roditeljske skrbi, očuvali vlastito dostojanstvo i pridonijeli širenju prostora uključivog društva u Hrvatskoj.

Duga, iscrpljujuća, dostojanstvena i nepokolebljiva borba Mladena Kožića i Ive Šegote urodila je plodom. Životni partneri Ivo i Mladen ostvarili su pravo na udomljavanje djece. Vođeni iskrenom željom da uvećaju svoju obitelj i da djeci bez roditeljske skrbi pruže dom, kvalitetni odgoj i ljubav, ustaju protiv birokratskih institucija države, loših zakonskih okvira i njenih primjena. Strpljivim, argumentiranim, hrabrim i javnim nastupima, koristeći sva pravna i humana sredstva, izvojevali su dvostruko postignuće. Kao prvo, u vremenu kad je u Hrvatskoj proces posvajanja i udomljavanja ugrožen zbog birokratskih traljavosti ili korumpiranosti i kad se nasilje u tzv. „normalnim“ obiteljima povećava, tisuće napuštene djece i dalje čeka šansu za dostojan život. Kožić i Šegota žele toj djeci dati tu šansu. Također, ne manje važan, njihov je doprinos u borbi protiv diskriminacije kojoj je LGBT zajednica i danas u Hrvatskoj izložena – kako putem zvaničnih institucija, tako i u životnoj svakodnevici. Cijenimo njihovo odlučno, a samozatajno istupanje u javnosti, bez namjere samopromocije ili trijumfalizma kojim daju primjer nenasilnom društvenom djelovanju. Vjerujemo da su time ohrabrili druge pojednice i grupe obespravljenih i nepravedno marginaliziranih građana Hrvatske u stavu da je cilj društva pravednosti moguće dostići. Ovo Priznanje je naše veliko HVALA.

 

Posebno priznanje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“ 2020.

sa zahvalnošću uručujemo

Anji Jusić

Anja Jusić

jer nam pokazuje oslobađajuću i ljekovitu snagu empatije na djelu - kako „nevidljivo“, „zaboravljeno“, potlačeno, posramljeno...  transformira u hrabro, solidarno, dijaloško i kreativno djelovanje; svojim životom, djelovanjem i riječju svjedoči i modelira tako potreban, nenasilan tip liderstva.

A gdje smo mi? – prvi je korak u nenasilju reći NE nasilju. Ajna je rođena u rujnu (septembru) 1993. godine u sigurnoj kući "Medica" u Zenici. Istinu o tome da je dijete silovanja saznala je od majke kao djevojčica u svojoj petnaestoj godini. Petnaest godina u neznanju i još desetak godina nesnalaženja, boli, srama, ljutnje, izloženosti vršnjačkom nasilju i onom strukturnom. Procjenjuje se da je u BiH tijekom rata 90-tih silovano između 25.000 do 50.000 djevojčica, žena i muškaraca. Nigdje, nitko, ni na koji način ne govori o njima – djeci rata. Nazivaju ih "nevidljiva djeca ratova" jer su svuda oko nas, ali mi to ne znamo. Mnogi od njih ne znaju pravu istinu o svom podrijetlu, a i oni koji znaju rijetko govore o tome. A gdje smo mi? U sjeni okrutnog stigmatiziranja naših majki?

Ajna je iskoračila da pomogne svojoj majci i zajedno s njom se probijala – kako bi glas silovanih majki i djece rođene zbog rata postao njihova terapija, kao što je, kaže Ajna, njezin glas njezina terapija. Njihova potreba za vlastitim integritetom i za spoznajom vlastite jedinstvenosti nikoga ne ugrožava. Nasuprot tome, realizirana ona vodi u novo zajedništvo na „zdravim nogama“. Tome stremi, na tome Ajna radi!

U dvije godine:  radi podrške majkama i djeci, bez obzira koje su etničke pripadnosti oni ili njihovi očevi, Ajna ih okuplja oko osnivanja organizacije „Zaboravljena djeca rata“; započinje s dokumentiranjem, pokreće pripreme za zakonska rješenja koja bi bila jedinstvena u svijetu, pokreće inicijativu „Ime jednog roditelja“, povezuje se sa ženama iz Ugande, Ruande, Konga, izlaže za govornicom UN-a...javnost je glas nevidljive djece ratova čula, više nije kao prije!

Ajna je posebna i po tome što i odabire i ima dara komunicirati svoju poruku posredstvom umjetnosti dosežući tako više ljudi i dublje ih dotičući: njezina je priča inspirirala film „Grbavica“ i još dva dokumentarna filma, te svjetsku izložbu „Breaking Free“; suautorica je i sudjeluje u izvedbi plesno – dramske kazališne predstave „U IME OCA“.

Uz Ajnu smo sa zahvalnošću i spremni biti podrška!  Ostanimo povezani!

 

Priznanje „Krunoslav Sukić“ KNJIGA DESETLJEĆA 2010./2020.


Dodijeljeno je autorima dvije knjige

Dejanu Joviću

za knjigu „Rat i mit: Politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj“

Dejan Jović

koja iz, ponajprije, politološke perspektive obrazlaže i kritizira razloge koji i danas onemogućavaju istinsko suočavanje s prošlošću, koja na činjenicama utemeljuje protutežu dominantnim narativima i na taj način znanstvenoj i zainteresiranoj javnosti, ali i širem društvu, omogućuje uvide u potpuniju sliku o našoj nedavnoj prošlosti od one partikularne i time otvara perspektive za život u društvu koje ne dijeli na Nas i Druge.

Nema rata koji nije uspostavljao mitove. Iza svake destrukcije slijedi pokušaj balansa. Dejan Jović tome pruža otpor kao znanstvenik, ali i kao čovjek i građanin. U svojoj knjizi analitički spretno i sasvim prohodno gradi kritiku mitova kojima se htjelo disciplinirati novo građanstvo nove zemlje.

Svojim znanstvenim kapacitetima, s eruptivnom publicističkom strašću u izvedbi i željeznom hrabrošću u obrani argumenata, Dejan Jović je ispisao djelo ozbiljnog autorskog integriteta i visokih moralnih dosega koji se uklapaju u najstrože svjetske standarde dokumentarističkog političko-povijesnog žanra. Imaju sve poželjne sastojke non ficton bestselera: uzbudljivu naraciju, epski zamah temeljen na analizama individualnih sudbina te obilje riskantnog i istraživačkog traganja (koncentrirano praćenog naučnim faktima) za tajnama brze proizvodnje historije i njenog organskog parazita – politike. Briljantan Jovićev stil, lišen svakog suhoparnog dociranja, prepun erudicije i neutažive žeđi za očuvanjem historiografske misli, čini knjigu „Rat i mit“ nezaobilaznim  rudnikom za sve daljnje istraživače kojima je povijest zanat i misija.

Pojava „Rata i mita“ na javnoj sceni Hrvatske je prvorazredan događaj, knjiga koja bi mogla i morala biti tretirana kao jedna od temeljnih postaja ove zemlje, ukoliko ikada želi dospjeti u modernitet. Ona sadržajno demaskira histeriju koja je na našim prostorima nasilno zamijenila historiju. Pronicljivo, hrabro i energično, Jović analizira pogubno mitotvorstvo organski vezano za kult rata koje je ugrađeno u temelje Hrvatske. Za račune gole moći, društvene elite Hrvatske neprekidno u ovih tridesetak godina ne prestaju varirati dogmu o Domovinskom ratu kao jedinom i nedodirljivom zalogu postanka ove države. Dejan Jović jedan je od onih istaknutih pojedinaca koji se ne boji dići glas protiv takvog nazdanog i toksičnog jednoumlja.

Knjiga je ovo desetljeća sasvim izvjesno ne samo u Hrvatskoj nego i u svim post-jugoslavenskim zemljama.  Dobro je da je imamo!

 

Slavenu Rašković i Igoru Čoko
 
za knjigu „Život u Limbu – knjiga ožiljaka“

Slaven Rašković i Igor Čoko

za knjigu vođenu empatijom koja, ostavljajući iza sebe raseljene i opustošene duše,  otvara nadu da ćemo se pričama poput kninske ili vukovarske moći i htjeti baviti kao što su to učinili Rašković i Čoko. I na taj način stvoriti preduvjete boljeg i pravednijeg društva.

„Jedino što je u Kninu naraslo u posljednjih 25 godina je gradsko groblje“ – gorka je, potresna i realna tvrdnja neimenovanog Kninjanina, građanina zarobljenog u limbu između zamrznute prošlosti i neizvjesne budućnosti. Ovom tužnom izjavom, kao nekim epitafom, otvara se „Život u limbu: knjiga ožiljaka“ Slavena Raškovića i Igora Čoke, objavljena u proljeće 2020., u izdanju beogradske podružnice njemačkog Foruma Zivilier Friedensdienst. Obimom mala, „Život u limbu“ je prevažna veličanstvena knjiga, snažno nabijena stvarnim i metaforičkim lekcijama o ljudskosti i neljudskosti, o humanosti i zvjerstvima ili otrovu ravnodušja. „Život u limbu“ čudesni je memorijski otisak slike i pisma kojim se kazuje priča o jednom gradu osuđenom da bude grad-kenotaf (kako bi to rekao mudri neimar Bogdan Bogdanović) i da odumre kao okamina tranzicijskih stranputica.

Autentičnim, gotovo pankerskim rebelijanskim stilom, Rašković tekstom a Čoko fotografijama, stvorili su knjigu vođenu empatijom. „Život u limbu“ progovara o distopijskim kolosijecima jedne sredine u kojoj preko noći susjed radi susjedu o glavi, prebrojavaju se nepoćudna krvna zrnca a banalnost zla postaje svakodnevica. Autori se odrješitim rezovima bave anatomijom mitologije kojom se u ovih trideset godina od Knina i s hrvatske i sa srpske strane naizmjence oblikovala prijestolnica nacionalističkog virusa ludila koja je završavala u zločinima, mržnji i progonima. Ostavljajući iza sebe raseljene i opustošene duše „Život u limbu“ otvara nadu da ćemo se pričama poput kninske ili vukovarske moći i htjeti baviti kao što su to učinili Rašković i Čoko. I na taj način stvoriti preduvjete boljeg i pravednijeg društva. Neka ovo Priznanje bude makar vjetrić u leđa knjizi, autorima i procesima! 

 

Priznanje MIROTVORNA ŠKOLA 2020.

Priznanje MIROTVORNA ŠKOLA 2020. dodijeljeno je sa zahvalnošću dvijema školama:

Učenicima i učiteljima Osnovne škole „Ivana Brlić Mažuranić“ Ogulin

Osnovna škola

školi koja nastoji biti učeća zajednica za mir. Čini to ustrajno crpeći inspiraciju iz prethodnih iskustava i vlastite prošlosti oslanjajući se i usvajajući najbolje iz kulturne ostavštine, učeći kroz nove mogućnosti i načine, razmjenjujući, surađujući i povezivajući se – unutar škole, s roditeljima, užom i širom zajednicom te školama i organizacijama civilnoga društva u Hrvatskoj i svijetu.

Iako je, sigurno, nošena entuzijazmom pojedinki/ca, mirotvorstvo postaje politikom cijele škole.
Cijenimo što vrijedno radite na projektima, programima i aktivnostima koje jačaju osobne i školske kapacitete za prepoznavanje i sprječavanje nasilja i za nenasilnu transformacije sukoba; što njegujete  tradicijske vrijednosti, podučavate brigu za okoliša planetu; i solidarnim akcijama pomažete potrebitima; što se povezujete i potičete povezivanje, te promovirate i zagovarate koncept mirotvorne škole. 

Cijenimo što, polazeći od učitelja/ravnateljice, radite na način da otkrivate, prihvaćate i širite etos mirotvorstva koji i sami opisujete riječima Jona Lenona: „Mir nije ono što želite. To je ono što stvarate, ono što radite, ono što jeste i ono što dajete“.
Taj etos vaše škole prepoznajemo u nastojanju na uvažavajućim odnosima suradnje i solidarnosti između nastavnika, učenika i roditelja i sa zajednicom. Iskazujete da polazite od stava uvažavanja djeteta kao cjelovite ličnosti, to je kamen temeljac na kome nadograđujete. Zbog toga, iako koristite riječ tolerancija, vaši su ciljevi i dostignuća dalekosežnija – razvijanje prijateljskih odnosa na svim razinama. Razmišljate o resorativnoj pravdi. Raspoznajete da je radost davanja od srca i primanja, zapravo životna radost koja povezuje ljude i ljude s prirodom, odmrzava potencijale i pršti kreativnošću.

Koristimo riječi I.Brlić-Mažuranić koji je na neki način moto vaše škole: „Kad si sretan i sunce za tobom žuri!“ Želimo da vam ovo Priznanje bude dodatni poticaj na tom putu. Zahvaljujemo i čestitamo ravnateljstvu, učiteljima i učenicima!

 

Učenicima i učiteljima Osnovne škole „Vladimira Nazora“ Potpićani

Osnovna škola

za primjer koji daju – kako škola postaje zajednica učenja za život i iz života – možda točnije, učeća zajednica za mir.

Osnovna škola Vladimir Nazor je osnovana 1960. godine u Potpićnu, malenom istarskom gradiću koji danas broji oko 600 stanovnika. U matičnoj i dvije područne, školu polazi nešto manje od 200 učenika. O njima brinu i podučavaju ih 30-tak učitelja i 4 stručna suradnika.

Ta, reklo bi se, malena škola iz, reklo bi se, malenog, od većih gradova udaljenog mjesta „odašilje vibru“ koja ohrabruje, inspirira i potiće: primjer je kako je nenasilno okruženje poticajno za podučavanje i za kreativno zajedništvo; primjer je kako se modeliranje odnosa u zbornici i u razredu prenosi na školu, iz njihove male škole u njihovu zajednicu i kako ih povezuje sa svijetom! Vidljivo je to u izvrsnosti njenih učenika i uključenosti u natjecanja i smotre u različitim područjima (novinarski, literarni, sportski...); što učenicima i ljudima s posebnim potrebama pristupanju na način jednakog dostojanstva; po uključivanju roditelja; po tome što su  njeni učenici postali jedan od nezaobilaznih dionika kulturnih događanja općine Pićan gdje su „njihove izvedbe poučno orijentirane na gledatelje, govore o svojim dječjim iskustvima koji su ih oblikovali u ono što su sada i pomažu nam osvijestiti da od djece, itekako, imamo što naučiti“, primjerice kroz radio-igru Trnoplesari promišljali su o odnosima među ljudima koji žive na Općini Pićan (lokalno stanovništvo-iseljenici-doseljenici-ljudi iz centra Pićna-ljudi sa sela) te sugerirali kako pomiriti njihove razlike i razmirice. Vidljivo je to po posebnoj brizi i solidarnosti s potrebitima, njegovanju ljubavi i povezanosti s prirodom

Držimo da se ne radi samo o suvremenim tehničkim mogućnostima komunikacije i povezivanja – nego o njihovoj kvaliteti. Na tome škola već niz godina svjesno radi – uključivanjem u projekte poput u eksperimentalnog programa „Škola za život“, projekt e-Škole, izvannastavnu aktivnost Građanski odgoj i obrazovanje, u program međunarodnog sustava školovanja na metodama iskustvenog učenja u prirodi ( Outward Bound Hrvatska), organiziranjem niza aktivnosti...

Zahvaljujemo i čestitamo ravnateljstvu, učiteljima i učenicima! Hvala što postojite!

Ovo je šesta godina kako dodjeljujemo Priznanje MIROTVORNA ŠKOLA. U tih smo 6 ciklusa dobili vrijedne  nominacije za ukupno 58 škola iz četrnaest županija RH. Pokazalo se da u Hrvatskoj ima škola koje njeguju mirotvorstvo, da ih ima u svim dijelovima Hrvatske. Priznanje su, uključujući ovu 2020. godinu, dobili učenici i nastavnici deset škola (pet osnovnih i pet srednjih škola). To nas ohrabruje.  Nastojimo biti  vjetar u leđa tim školama, želimo da i škole budu ohrabrene i da se povežu i priključe inicijativi koja je u ovih pet godina stasala u Forum MIROTVORNA ŠKOLA.

Učenici i učitelji iz Osnovne škole Vladimir Nazor Potpićan  i Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić Ogulin zajedno će provesti šest dana na nagradnom studijskom putovanju i sudjelovati i zajednički stvarati program MIR JE U NAŠIM RUKAMA. Od njih se ima što naučiti, jer obje su škole primjeri što znači biti mirotvorna škola i kako škola svoj utjecaj prelijeva i na zajednicu.

 

Ove škole daju sjaj našoj mirovnoj Nagradi!