Nagrada 2019

S radošću i poštovanjem objavljujemo: dobitnici mirovne Nagrade i priznanja „Krunoslav Sukić“ 2019. su: Božena (Božica) Ciboci (Nagrada), Inicijativa #spasime (Priznanje), Snježana Prijić-Samaržija (Priznanje), Centar za nenasilnu akciju (Priznanje), Marijana Mitrović (Prizanje posthumno), Hrvoje Klasić (KNJIGA GODINE za knjigu „Bijelo na crno“), Luka Tomac (KNJIGA GODINE za knjigu „Stories from the Front Lines of Climate Change – 1 °c rising“), Hrvoje Polan, Vikotor Ivančić i Nemanja Stjepanović (KNJIGA GODINE za knjigu „Iza sedam logora: od zločina do kulture zločina “), Priznanje MIROTVORNA ŠKOLA 2019 dobile su Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar i oš "Antuna i Stjepana Radića" Gunja

Dobitnici mirovne Nagrade i priznanja „Krunoslav Sukić“ 2019. su: Božena (Božica) Ciboci (Nagrada), Inicijativa #spasime (Priznanje), Snježana Prijić-Samaržija (Priznanje), Centar za nenasilnu akciju (Priznanje), Marijana Mitrović (Prizanje posthumno), Hrvoje Klasić (KNJIGA GODINE za knjigu „Bijelo na crno“), Luka Tomac (KNJIGA GODINE za knjigu „Stories from the Front Lines of Climate Change – 1 °c rising“), Hrvoje Polan, Vikotor Ivančić i Nemanja Stjepanović (KNJIGA GODINE za knjigu
„Iza sedam logora: od zločina do kulture zločina “)  Priznanje MIROTVORNA ŠKOLA 2019 dobile su Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar i oš "Antuna i Stjepana Radića" Gunja.

Mirovne Nagrade i Priznanja „Krunoslav Sukić“ 2019. uručene su sa zahvalnošću prosinca 2019. g. povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, u svečanoj sali Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku! Laureate su pozdravili gospođa Žana Gamoš, zamjenica gradonačelnika i gospođa Lora Vidović, pravobraniteljica Republike Hrvatske te brojni gosti.

 

 

Nagrada za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav  Sukić“2019.

Boženi (Božici) Ciboci, aktivistici za ljudska prava


za doprinos izgradnji mira nakon rata ustrajnim, a samozatajnim istraživačkim radom na utvrđivanju ljudskih gubitaka koji je dodir nade za obitelji žrtava, poputnina budućim generacijama i jamstvo vjerodostojnosti civilnih inicijativa.

Po struci ekonomistica a po životnom odabiru Božena (Božica) Ciboci je aktivistica ljudskih prava potpuno posvećena radu s ljudima i radi ljudi. Gotovo četvrt stoljeća radi na direktnoj zaštiti ljudskih prava, na utvrđivanju ljudskih gubitaka (ubijenih i nestalih) i žrtava ratnih zločina nastali tijekom Domovinskog rata te na osnaživanju mladih za rad na ljudskim pravima:

-          Pružala je ljudsku i stručnu pomoć osobama kojima su povređena ljudska prava (vezanih s ili pod okriljem ratnih zbivanja) da ih ostvare kroz institucije; istovremeno zagovara i pridoosi promjeni praksi, društvenog okruženja i zakona koji pogoduju povređivanju ljudskih prava;

-          u rad na istraživanju ljudskih gubitaka u Domovinskom ratu Božica je ušla još 1995.g. kada je u timu Hrvatskog helsinškog odbora provela terensko istraživanje ubijenih nakon vojno-redarstvene akcije Oluja, a na čemu nastavlja raditi do danas, u Documenti – centru za suočavanje s prošlošću, na projektu "Ljudski gubici u Hrvatskoj 1991. - 1995." Više od dva desetljeća obilazi doslovno ‘od vrata do vrata’ obitelji stradalih i svjedoke, između ostalog i po zabačenim i teško dostupnim selima. Vlastoručno je prikupila preko 2.600 upitnika; a sve prikupljene podatke (obrađeno je oko 65% terena) analizira radi objavljivanja utvrđenih činjenica (mapa žrtava koju se stalno nadograđuje);

-          U Školama ljudskih prava za mlade u organizaciji HHO-a u Hrvatskoj a u drugim post-jugoslavenskim zemljama, u suradnji s Helsinškim komitetom Republike Srpske iz Bijeljine i Helsinškim odborom Srbije iz Beograda, sudjelovala je u obrazovanju cijele nove generacije zagovarača ljudskih prava.

Naoko jednostavno posloženi podatci ne ostavljaju nas ravnodušnima. Naprotiv, nadiru pitanja: kako da o poslu koji radi, kako da za Boženu Ciboci, i o Boženi Ciboci, tako malo znamo? A onda osjećaj ganuća, zahvalnosti i radosti što imamo priliku javno joj reči HVALA: 

za njezin ogroman doprinosu utvrđivanju činjenica o okolnostima stradanja svih ubijenih i prisilno nestalih u Domovinskom ratu – što je zalog mira u budućnosti;  za utjehu i nadu koju donosi žrtvama i njihovim obiteljima;

za njezino uzorno djelovanje ponajprije kao aktivistice - njezinim je iskustvom stvaran ugled nekoliko važnih organizacija civilnoga društva, a danas se Božana Ciboci uzima kao jamstvo vjerodostojnosti civilnih inicijativa,

I posebno zato što samozatajno i skromno to sve velikodušno prenosi mladima i pridružuje zajedničkim naporima za bolju Hrvatsku i za bolji svijet! Hvala Boženo!

 

 Priznanje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“ 2019.

 sa zahvalnošću uručujemo

Inicijativi #spasime


za otpor nasilju i pokretanje nezamislivo kreativne snage davanja od srca, solidarnosti, povezivanja i suradnje kojima nenasilnim metodama napredujemo prema društvenim odnosima ravnopravnog dostojanstva za žene i djevojčice.

Inicijativa#spasime je započeta kao reakcija na nezamisliv čin nasilja u kojem je otac kroz prozor obiteljske kuće 28. veljače s prvog kata bacio svoje četvero maloljetne djece. Mnogi su na taj čin reagirali, među ostalima i glumica i scenaristica Jelena Veljača koja je skromnim i iskrenim statusom na svom Facebook profilu 1. ožujka poručila „....I kako sam mnogo puta pisala da biti „javna osoba“ obavezuje, sad je trenutak da nešto i napravim po tom pitanju, osim salonskog pisanja. Pa evo, nespretno i po prvi put, bez političara, ali s ljudima koji me podržavaju, pokušat ću organizirati prosvjed #spasime  u ime sve djece i svih žena koje smo propustili spasiti. Mi smo odgovorni. Grupa na fejsu se zove #spasime  Tko želi, neka zatraži članstvo.“  

U prva dva tjedna Fb grupa je „eksplodirala“, a  sedam žena užeg tima Inicijative pokreću niz aktivnosti i akcija koje se sinergično upotpunjuju; povezuju se i surađuju s akterima u društvu koje se bave nasiljem u obitelji i prema ženama, prvenstveno sa ženskim organizacijma i stručnjakinjama. Inicijativa #spasime je:

-          pokrenula grupu građanki i građana #spasime na Facebooku koja broji 55 816 članica/ova i postaje prostor u kojem se žrtve nasilja odlučuju podijeliti svoje iskustvo, u kojem dobivaju podršku od osoba koje su (ili su bile) u sličnoj situaciji, ali i stručne savjete stručnjakinja-volonterki koje su im na raspolaganju.  Nasilje, najčešće obiteljsko i rodno uvjetovano, prestaje biti 'moja i tvoja privatna stvar' i tabu tema te se razgrađuje zajednički, kroz podršku i suradnju,

-          dala  „vjetar u leđa“ dvjema velikim prosvjedima - #spasime i „Pravda za djevojčice“ (16.03. i 19.10.) koji su pokazali da je sazrijelo vrijeme da se jasno usprotivimo nasilju,

-          imala presudan utjecaj na stvaranje snažnog pritiska javnosti koji je rezultirao pooštravanjem legislative koja se bavi slučajevima nasilja u obitelji i rodno uvjetovanog nasilja,         u suradnji sa Zakladom za ljudska prava i solidarnost SOLIDARNA osnovan je fond #spasime za hitnu pomoć i zaštitu žrtvava obiteljskog nasilja za koji je u dvomjesečnoj kampanji prikupljeno gotovo 400 000 kuna donacija građana.

Inicijativa je pokrenula kritički dijalog o položaju žena u hrvatskom društvu, o nasilju se napokon govori kao o potpuno neprihvatljivom;  zakonskim promjenama, osiguravanjem financijske sigurnosti za žrtve nasilja i stvaranjem grupe podrške za žene ponudila je konkretna rješenja. Žene pokretačice Inicijative  su u kratkom vremenu uspjele pokrenuti različite društvene aktere - prvenstveno žene iz svijeta kulture te ujediniti stručnjakinje koje se temom bave niz godina, mobilizirati veliki broj građana diljem zemlje, inspirirati inicijative u susjednim zemljama, a i za stol dovesti donositelje odluka. Moglo bi se naslutiti (što i priželjkujemo) da je Inicijativa #spasime u Hrvatskoj i regiji katalizator snažnog pokreta koji je u svojoj naravi mirovni jer pridonosi pozitivnom miru - društvu u kojem svi pojedinci i pojedinke u slobodi mogu ostvariti svoj pun potencijal.

Mnogima - povrijeđenim, slabima, zbunjenima, ogorčenima.., ali i zajednici u cjelini, dali ste priliku iskusiti snagu nenasilja: pokazali ste da je suosjećanje i NE nasilju prvi korak u novi prostor – prosror davanja od srca, solidarnosti, povezivanja i suradnje; pokazali ste kako moć „sa“ onemogučuje moć „nad“ a  oslobađa nezamislivu kreativnu snagu kojom kao društvo nenasilnim metodama napredujemo prema solidarnoj, pravednijoj, miroljubivijoj i mironosnijoj zajednici. Ovim mirovnim Priznanjem to proslavljamo! Hvala Vam! 

 

Centru za nenasilnu akciju


za dugogodišnji nenasilan rad na uključivanju pojedinaca, posebnih grupacija i veterana iz svih strana u ratu u  mirovno obrazovanje, dijalog, suradnju i komemoracije koje otvaraju i osvajaju emancipirajući prostor inkluzivne kulture sjećanja koja vodi pomirenju.

Centar za nenasilnu akciju postoji 22 godine, urede ima u Sarajevu i Beogradu, reputaciju je izgradio svojim autohtonim, regionalnim desetodnevnim edukacijama Treninzima iz nenasilne razrade konflikta, s vremenom preimenovanim u Treninge izgradnje mira. Pioniri su u radu s ratnim veteranima, od Tribina 4 pogleda „Otkud ja u ratu? Kako ka trajnom miru?“ do zajedničkih obilazaka stratišta veterana sviju vojski, koji su konačno, nedavno i u Hrvatskoj primjereno medijski popraćeni.

Posvećenost nenasilju, izuzetno kvalitetne, originalne edukacije, regionalni pristup, hrabri iskoraci u programe Suočavanja s prošlošću, znaci su prepoznatljivosti Centra za nenasilnu akciju.

Od osnaživanja i propitivanja za nenasilje CNA je izrastao u relevantnu, inovativnu, stabilnu organizaciju s velikom mrežom svojih suradnica, polaznika intenzivnih , višednevnih pa i višemjesečnih programa. Objedinjavajući vizualnu umjetnost, dokumentarne filmove i fotografije, gotovo „rudarski“posao strpljivog rada s ratnim veteranima, izdavaštvo, mentorstva, umrežavanja , rad na sebi, Centar za nenasilnu akciju pravi je primjer mirovnog rada mnogo šire od prostora ovog dijela Europe.

 

dr. sc. Snježani Prijić - Samaržiji, prof., rektorici Sveučilišta u Rijeci,


za njezin doprinos prepoznavanju potrebe te otvaranju prostora i ozračja suradnje akademske zajednice s društvenom u stvaranju institucionalne podrške izgradnji, očuvanju i unaprjeđivanju mira.

Akademska izvrsnost u služenju zajednici – od vizije do akcije

U još uvijek konfuznom i nedovršenom procesu transformacije hrvatskog postsocijalističkog i poslijeratnog društva, rektorica Prijić - Samaržija je ohrabrenje jer daje smjer: njezina vizija Sveučilišta u Rijeci je  „otvoreno sveučilište za otvoreno društvo“ čija je odgovornost omogućiti akademsku izvrsnost radi služenja zajednici. Pri tome kao jednu od ključnih potreba zajednice prepoznaje potrebu za izgradnjom, unaprjeđivanjem i očuvanjem mira.

ri preuzimanju odgovornosti rektorice, gđa Prijić  - Samaržija nastavlja i dodatno osnažuje partnerstvo Sveučilišta u Rijeci u višegodišnjem projektu (od 2013.) Ljetne škole na Cresu, koja okuplja znanstvenike, praktičare i aktiviste iz cijeloga svijeta oko tema poput suočavanja s prošlošću i škole za mir.

Nadalje, već na samom početku svog mandata, ona pokreće inicijativu i u široku platformu uključuje zainteresirane znanstvenike, političare, predstavnike civilnoga društva i religijskih zajednica, osobe od utjecaja u zajednici, veleposlanike – sve s ciljem procjene potreba i mogućnosti, suradničkog procesa artikulacije koncepta i sadržaja te dobivanja saveznika i potpore za osnivanje studija mira i konflikta. Nakon dvije godine ustrajnog, uključivog i kreativnog rada, Senat Sveučilišta u Rijeci dao je podršku te je u listopadu 2019. godine zaživio Centar za studij mira i sukoba Sveučilišta u Rijeci, koji ima osigurana sredstva za pokretanje programa i ugledno međunarodno partnerstvo s Mirovnim institutom iz Osla.

Ovim Priznanjem želimo zahvaliti i podržati rektoricu Prijić-Samaržiju, kao i tim Centra za studij mira i konflikta u Rijeci: potakli ste nadu da će mirovna nastojanja na svim razinama društva, kao i procesi učenja iz prakse, imati institucionlanu istraživačku i znanstvenu podršku koja nedostaje.  Hvala Vam!

Snježana Prijić - Samaržija, hrvatska filozofkinja (Rijeka, 21. X. 1964.), diplomirala na Filozofskome fakultetu u Beogradu (1988.), magistrirala na Filozofskome fakultetu u Ljubljani (1992.) te doktorirala na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1996.). Radila je kao nastavnica filozofije, logike, politike i gospodarstva te etike na nekoliko srednjih škola u Rijeci.  Od 1999. profesorica na Odsjeku za filozofiju Sveučilišta u Rijeci, na kojem, među ostalim, predaje povijest filozofije, teoriju spoznaje, epistemologiju, filozofsku antropologiju, bioetiku te filozofiju roda. Od 2009. prorektorica, a od 2017. rektorica Sveučilišta u Rijeci. Objavila je mnogobrojne znanstvene radove, osobito iz područja spoznajne teorije i epistemologije. Glavna djela: Oko i svijet (1995.),  Društvo i spoznaja (2000.),  Praktična etika (suautor Elvio Baccarini, 2007.),  Antička i novovjekovna epistemologija (suautorica Ana Gavran Miloš, 2011.).

 

dodijeljeno je posthumno pedagoginji i mirovnoj aktivistici 

Marijani Mitrović (1945. – 2008.)

Marijana Mitrović rođena je u Osijeku gdje je završila gimnaziju, a studij pedagogije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Potaknuta potrebama svog pedagoškog i, kasnije, mirovnog angažmana, završila je niz formalnih i neformalnih edukacija iz područja psihoterapijskog pristupa u liječenju i prevenciji psihičkih poremećaja djece, adolescenata i obitelji te stekla status konzultanta u području mentalnog zdravlja i gestalt terapeuta pri Gestalt Institutu Würzburgu; jednogodišnju edukaciju iz komunikacije uživljavanja i nenasilnog rješavanja sukoba te niz drugih kraćih edukacija i tečajeva. 

Svoje radno iskustvo započela je (70tih godina) i cijeli radni vijek provela je kao pedagoginja u nekoliko osnovnih škola u Osijeku i okolici. Neumorno je, posvećeno i s radošću bila podrška učiteljima i učenicima u njihovu svakodnevnom radu podučavanja odnosno učenja i odrastanja. O tome postoje njezini dnevnici rada iz kojih se može učiti. I zapisi u učeničkim spomenarima. No, iz svoje skromne radne prostorije s natpisom PEDAGOGINJA dosezala je prostranosti koje nominacija za mirovnu Nagradu počinje tek malo jasnije razabirati.

Centru za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek pridružila se 1992. godine, kada je bila prognanica iz Darde, a tijekom svog profesionalnog i aktivističkog rada surađivala je s nizom škola, organizacija i institucija u Hrvatskoj, regiji i međunarodno (Društvo za psihološku pomoć (Zagreb), SOS selo Ladimirevci, Nansen Dijalog Centar Osijek, UNICEF, Kultur Kontakt  Austria, Freudenberga Stiftung-Germany, Stability Pact, Federal Republic of Germany, mirovni studij MIRAMIDA plus (Zagreb), Međunarodna mreža pomagača na planu mentalnog zdravlja (Medical Network), Svjetski komitet Učitelji za mir i drugi).

Iskustvo ratnog nasilja Marijani pedagoginji daje potvrdu onoga što je, u mirnodopskom okruženju možda više intuitivno samo naslućivala, a od tada s nepresušnom inspiracijom i odlučnošću u stavu i praksi živi i podučava: da odgoj obavezno prenosi ideje mira, nenasilja i tolerancije jer da je tek takvo okruženje ono pogodno za podučavanje i razvoj kreativnih potencijala osobe i zajednice. Tako je svoju je životnu zadaću posvetila izgradnji mira kroz obrazovanje i djelovanje za mir u koji je prepoznajući potrebe ratno/poratnog vremena unosila i rad na traumi.

U godinama izraženo – bili su to projekti koji su okupljeni broj nastavnika, mladih, mirovnih aktivista ili pak ljudi iz ratom razorenih zajednica i branitelja te njihovih obitelji osnaživali za izgradnju mira u sebi, obitelji, školi i u zajednici. U tom procesu osnaživanja bili su praćeni i mentorirani - uvijek kroz više godina kako bi iz sigurnog okruženja radionice (i Marijaninog toplog zagrljaja) „prohodali“ i u životnim situacijama postali kvasac i nositelji mirotvornih odnosa.

U brojkama – od nekoliko učitelja do višestotina, od dvadesetak do na tisuće učenika, od jedne škole na deset u Osijeku i petanest u Podunavlju (u prvih pet godina); od jedne zajednice, počevši od Osijeka pa Darda, Vukovar, Županja, Pakrac, Okučani, Zenica, Fojnica, Tuzla, Banja Luka, Mostar.

Marijana je nesebično i uporno diseminirala listu nove literature i priprema za radionice. (Ko)autorica je dva važna priručnika:  1. Za Damire i Nemire: vrata prema nenasilju: priručnik miroljubivog rješavanja problema u školi i ublažavanja trauma, Zagreb, Mali korak, 1997.; 2008. 2. Trauma i samopomoć: priručnik za rad s razvojačenim braniteljima, prikaz programa s primjerima radionica i radnim materijalima za voditelje i voditeljice grupa, Osijek, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek, 2004.

Facilitirala je proces konzultacija i oblikovanja kurikuluma za Novu školu u Vukovaru (koji se, na žalost, još ne koristi) – počevši od „dolje“, potreba učenika i roditelja. Bila je u timu koji je izradio kurikulum interkulturnog predmeta Kulturna i duhovna baština zavičaja koji se uvodi kao predmet u školama 2007.g , živi i razvija se; prvenstveno u školama Istočne Hrvatske, ali i šire, od Istre do Čakovca i Tavankuta u Srbiji; u provedbu je uključeno više do 30 škola i 60 nastavnika, a kroz program je prošlo više od 1500 učenika.

No, više od ikojih brojki i statistika zašto Marijani Mitrović treba pridružiti i mirovnu medalju je priča vezana uz proces nominacije. Nekada u listopadu, nekoliko učiteljica došlo je provjeriti proceduru nominiranja i odmah mi u dahu izložilo zašto su uvjerene da Marijana treba dobiti priznanje. Rekla sam kako praksa Odbora Nagrade u deset godina nije bila da dodjeljujemo posthumna priznanja, ali da nema formalnih zapreka; da sam osobno dirnuta i oduševljena; uputila sam ih na arhivu Centra za mir. Stigla je nominacija koju u ime grupe od 40 predlagateljica/lja potpisuje osoba koja za sebe kaže da je sve što je naučila, naučila od Marijane, a „bije ju glas“ najbolje učiteljice u Osijeku; nominaciji je priloženo 33 pisma potpore/sjećanja. Prisjećam se i povezujem: Marijana je negdje 1992.g. došla u Centar za mir na jedan od sastanaka ponedjeljkom i rekla je da prati i promatra što i kako radimo, da smatra to važnim i nužnim i da će nam se pridružiti. „Ali dovest ću nam „svoje“ učiteljice“, rekla je i dovela. Zapravo, velika većina aktivnog članstva Centra za mir tijekom teških devedestih godina bili su učitelji i učiteljice. Marijana ih je osnaživala i obučavala i pratila njihov rad u školma i na terenu, u ratom razorenim zajednicama.  Danas, desetljeće nakon što je Marijana umrla, njih 40 dolazi predložiti je za medalju mira!  

Ovim Priznanjem sa zahvalnošću slavimo bujanje života, radosti i samosvijesti učenika, kolega, branitelja, mirovnih aktivista, ljudi iz ratom razorenih zajednica čiji su životi promijenjeni i trajno obogaćeni susretom s Marijanom. Ona je lučonoša onoga što danas zovemo odnosom ravnopravnog dostojanstva – i to i u životu, ali i u procesima odgoja i obrazovanja. Njena nesebična ljudska i stručna podrška u želji da svi još dalje i stalno učimo i činimo svijet boljim mjestom učinile su je kamenom temeljcem suvremenog odgoja i obrazovanja u Osijeku, Slavoniji, ali i mnogo šire.

Ali ima još: danas, prigodom objavljivanja ovog mirovnog priznanja svjesni smo kako je i to još jedan dragocjen Marijanin dar nama – ohrabreni smo što možemo posvjedočiti da njezina ostavština živi u našim životnim krugovima i u zajednici. Ohrabreni kao kada, dok se još ne vidi, nego samo osjeti da se proljeće budi: ljudi moji, obrazovanje za mir i nenasilno djelovanje FUNKCIONIRA, ono IMA SMISLA!

Zato ćemo mi, oni koji su nominirali Marijanu, Odbor nagrade, kolegice, mirovni aktivisti/ce, nastaviti  sređivati njezinu ostavštinu kako bismo potaknuli znanstveno istražiti konkretan doprinos civilnih mirovnih aktivista/ica, posebno Marijane Mitrović i učitelja/ca u poslijeratnoj izgradnji mira – u oporavku ratom razorenih zajednica u istočnoj Hrvatskoj, u mirnoj reintegraciji. Jer ima se tu što naučiti o ljudima, odnosima i miru!

 

Priznanje „Krunoslav Sukić“ KNJIGA GODINE 2019.

Dodijeljeno je trima knjigama:

 

Hrvoju Klasiću za knjigu Bijelo na crno, 

za štivo koje ima potencijal pobuditi propitivanje savjesti nas građana i našega društva; koje poziva slijediti misiju istraživanja povijesti radi dosezanja istine i radi  sadašnjosti, a za bolju budućnost.

Bijelo na crno, najnovije djelo uglednog povjesničara i publicista Hrvoja Klasića, zbirka je kolumni koje je u jednogodišnjem razdoblju (od svibnja 2018. do veljače 2019.) i tjednom ritmu pisao za portal Net.hr. Knjiga zrcali crno-bijelu polarizaciju Hrvatske, s agresivnim nadiranjem isključivosti i crnog mrzilačkog spektra. Svojim znanstvenim kapacitetom, neortodoksnim, ali argumentiranim stavom prema povijesnim činjenicama te britkim i živim spisateljskim stilom, Klasić je ispisao svojevrsni dnevnik našeg balkanskog apsurdistana, društvenu i političku kroniku društva koje sve brže tone u živo blato nastalo od raspada regula, institucija i morala. Ne vidimo malicioznost ili netrpeljivosi, nego iznimnu preciznost i zabrinutost kojom autor ukazuje na retrogradne trendove u Hrvatskoj. On neumorno demaskira svaku farizejsku domoljubnu zavjesu, palu preko neskrivenog grabeža. Mudro prokazuje demontaže demokratskih procesa, bijedu političarskih opsjena i urušavanje ljudskosti. Jasno se obračunava s revizionističkim navalama na antifašističku tradiciju Hrvatske. Koncentrirano i strpljivo osuđuje ideje prelakiravanja povijesti kojima se fašističkoj ideologiji pere obraz. Pokazujući koliko su takve ideje opasne, ne samo kao platforma pogroma i progona, nego i kao prostor svakodnevne netrpeljivosti, Klasić ustrajno poziva na međusobno uvažavanje i izmjenu tolerancija.

Zahvalni smo autoru za ovo štivo koje ima potencijal pobuditi propitivanje savjesti nas građana i našega društva; koje poziva slijediti misiju istraživanja povijesti radi dosezanja istine i radi  sadašnjosti, a za bolju budućnost. Hvala.

 

Luki Tomcu za knjigu Stories from the Front Lines of Climate Change – 1 °c rising 


koja fotografijom, pričama pojedinaca, narativima zajednica i degradiranih čitavih ekosustava vodi u smo srce klimatske krize - ispunjava nas tugom, ali i nadom u pozitivnu promjenu koja leži u ljudima.


Hrvoju Polanu, Vikotoru Ivančiću i Nemanji Stjepanoviću za knjigu Iza sedam logora: od zločina do kulture zločina

za knjigu koja izaziva nelagodu, ali je dragocjen prilog i putokaz za daljnja istraživanja i tematiziranja prešućenih dijelova vlastite povijesti nužnih za procese koje dovode do suočavanja s prošlošću, a time i do toliko potrebnoga pomirenja. Ova knjiga pomaže tražiti odgovore na pitanja koja ne bi trebala ostati samo retorička: „Što nam se to dogodilo, i kako je moguće da nam se to dogodilo?“.

 Monografiju Iza sedam logora: od zločina kulture do kulture zločina objavio je forumZFD 2018. godine. Tekst monografije napisao je Viktor Ivančić, fotografije je snimio Hrvoje Polan, a Nemanja Stjepanović je napisao „Kulturologorski vodič“ na samome kraju knjige.

U knjizi se tematiziraju, fotografiraju i analiziraju slučajevi prostora masovnih egzekucija u ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu od 1991. do 1995. godine, u prostorima domova kulture u gradovima i selima. Ti prostori, kako će i autori navesti, izabrani su za mjesta masovnih egzekucija iz vrlo pragmatičnih razloga – naime, bila su to, uglavnom, jedina mjesta koja su imala potreban prostor da se u njima smjesti, pa zatim i muči te pogubljuje veći broj ljudi. No, uz taj, mogli bismo reći, prozaičan razlog da bi o njemu bila napisana ova programatska monografija, autor Viktor Ivančić u svojemu tekstu polazi od analize kulture koja je pripremala rat, pa i mučenja na području bivše Jugoslavije. Iz te perspektive, domovi u kojima se odvijala kulturna djelatnost predstavljali su samo logički nastavak rata na drugom području – području jezika i kulture koja je, kako će autor sjajno primijetiti, u te četiri države, Srbiji, BiH,   Hrvatskoj i Kosovu, funkcionirala i gradila se na načelu „vrta“ – iskorjenjivanja svega onoga što predstavlja korov, bilo da se radi o nepoćudnom pismu, jeziku, knjigama ili autorima.

Ovo djelo kod čitatelja izaziva veliku nelagodu, jer na svjetlo javnosti izvlači događaje, procese i činjenice koje su nam se događale pred očima, ali ih nismo željeli, htjeli ili nismo ih bili opremljeni vidjeti i na njih reagirati. Primjeri takve nelagode koja se odigravala pred očima građana izazivaju primjeri mučenja u splitskoj luci Lora, smještenoj u samome centru grada ili u domu kulture u Palama, smještenima usred (naseljenog) stambenog naselja. Spominjemo samo ova dva slučaja, iako svi navedeni u knjizi posve upućuju na našu šutnju i okretanje glave, ukoliko bi netko pomislio i rekao: „Nisam znao.“ Negiranje još traje: svi prostori u kojima su se vršila mučenja onih „Drugih“ do dan danas nisu obilježeni nikakvim spomenom na te događaje. Naprotiv, mnogi od njih su obilježeni znamenjima u slavu mučitelja.

Autorima smo zahvalni za hrabrost da tematiziraju bolne, a prešućivane teme o zločinima koji su počinjeni u ime vlastitoga naroda ili vladajuće politike. Njih nije moguće zaobići i zato je važno tražiti, napipavati načine koji će omogućiti da se s njima suočimo i ostavimo ih iza sebe kako bismo zakoračili prema toliko potrebnom pomirenju sa sobom i s drugima. Ova je knjiga putokaz; hvala!


 Priznanje MIROTVORNA ŠKOLA 2019.

dodijeljeno je sa zahvalnošću dvijema školama:

 

učenicima i učiteljima Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar  

ž


 za zajedništvo u poduhvatu da njihova škola postane učeća zajednica za mir – mjesto stjecanja znanja i usvajanja stavova i vještina koje njeguju međusobne odnose, onemogućuju nasilje a osnažuju za nenasilne obrasce odgovornog građanstva, prijateljstvo, solidarnost i suradnju

 

Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar odgaja i obrazuje učenike u programima prodavač i komercijalist. Obrazovanje prodavača u Bjelovaru seže još u drugu polovicu 19. st., ali se kontinuirani rad bilježi od 1953. godine. U školi je 325 učenika u 14 razrednih odjela te 33 nastavnika i 2 stručne suradnice. Školu većinom polaze učenici hrvatske nacionalnosti, ali i učenici pripadnici manjinskih naroda: Albanci, Srbi, Romi, Bošnjaci. Škola ulaže puno pedagoškog rada da kako bi olakšali odrastanje i školovanje učenicima čiji su roditelji doselili s Kosova.

Osim izvrsnosti u nizu stručnih predmeta i stalnom stručnom napredovanju njezinih nastavnika, škola postupno kroz niz godina uvodi i provodi aktivnosti koje pridonose boljim odnosima, prepoznavanju i onemogućavanju nasilja, jačanju nenasilnog obrasca odgovornog građanstva, prijateljstvo,  solidarnost i suradnju – u školi, u svojoj zajednici i šire. Njihov primjer potvrđuje koliko su ova dva aspekta međusobno povezana - ozračje uvažavanja, njegovanja i jačanja mirovnih potencijala učenika i nastavnika za suosjećanje, nenasilno ophođenje sa sukobima,  suradnju i solidarnost je ozračje koje pogoduje podučavanju i učenju.

Također, Komercijalna i trgovačka škola nas uči kako se ustrajnošću malim koracima – od prvih aktivnosti i tek nekoliko nastavnika/stručnih suradnika, etos mirotvorstva širi - postaje upisan u kurikulum, ugrađen u neformalne ali ipak strukture (kao što su, primjerice  školske  SOVE – savjetovanje o vezama djeluju četiri godine a učenice savjetnice su ove godine nastavile educirati svoje vršnjake za nenasilno rješavanje sukoba, ili Školski volonteri gdje osamdesetak učenika redovno tjedno volontira u zajednici); stvaraju se prilike za povezivanje s drugim školama u Hrvatskoj i međunarodno, postaje se dijelom mreže međusobne podrške. Škola je mjesto gdje se uči i struka ali i za život u njegovoj punini i to otvorenošću za suradnju sa zajednicom a, istovremeno, njihov se utjecaj već sada vraća i  prelijeva na zajednicu. Njihova međusobna suradnja i razmjena je poticajna, motivirajuća i mobilizirajuća! Čestitamo!

 

učenicima i učiteljima  Osnovne škole „Antun i Stjepan Radić“ Gunja,  


 primjer su kako se uvažavanje i proslava različitosti te mirotvorno djelovanje vraćaju kao osjećaj sigurnosti,  radosti, prijateljstva i solidarnosti koje se iz škole „prelijevaju“ na na obitelj, prirodu i zajednicu.

Osnovna škola Stjepan Radić“ u Gunji ima dugu i bogatu tradiciju, a s ponosom kažu da imaju značajnu sadašnjost. Škola broji oko 250 učenika u 20 razrednih odjela i dvije područne škole.  Nastava je organizirana u vrhunski opremljenim učionicama, prostranoj sportskoj dvorani i u „učionici u prirodi“. Iako bilježi pad broja učenika, ne posustaje entuzijazam i posvećenost njezinih nastavnika (34) te stručne službe (3). Do danas su stekli status jedne od najboljih škola: informatički najopremljenija škola,  status „škole filma“, „škole natjecanja“, „Eko i Globe škole s dijamantnim statusom“; škole s „Najljepšim školskim vrtom“.

Svoj entuzijazam, motiviranost i izuzetnu kreativnost crpe iz suradničke interakcije nastavnika i učenika koja se pak, s jedne strane, oslanja a, ujedno, stalno pridonosi međusobnom povjerenju. Samo na tlu takvog povjerenja bilo je moguće naparaviti film u kome učenica govori o svom iskustvu biti žrtvom vršnjačkog nasilja. Film, koji ne samo da dobiva nagrade, nego postaje alatom za rad s mladima na prevenciji nasilja.

Povjerenje, osjećaj sigurnosti i sreće koje imaju učenici ove škole rezultat su stava i vrijednosti za koje se škola opredijelila – uvažavanje je preraslo u proslavu različitosti kao bogatstva. Učenici i vjeroučitelji katoličke (137), islamske (114) i pravoslavne vjeroispovijesti se s razlikama susreću  u sigurnom i prijateljskom okruženju te im te razlike ne predstavljaju prijetnju nego su inspiracija za različite pothvate i projekte. Više od deset godina imaju zajednički molitveni dan „Milijun djece moli zajedno“kada učenike u molitvi predvode katolički i pravoslavni svećenik te islamski imam a naizmjenično se čuje katolička i islamska pjesma učeničkih zborova. Njihove božićne priredbe kreativno prikazuju mirotvorne poruke iz različitih vjerskih učenja te tradicionalne i suvremene kulturne baštine. Jedan je od važnih događaja izvrsno prihvaćen i integriran u zajednicu. A integrira i djecu sa posebnim potrebama!

Ravnatelj, nastavnici, stručno osoblje, učenici, roditelji, zajednica – koristiti ćemo izraz kojim svoj odnos oni opisuju – simbioza - želimo pokazati da je jedini pravi način života zajedništvo!  Ili recimo mi - učeća zajednica za mir! Ima se što slaviti! Čestitamo! 

 

Svečanu dodjelu Nagrade "Krunoslav Sukić" 2019. pratili su učenici i studenti Dorine ljetne akademije uz vodstvo i mentorstvo Biljane Urban te Sunčane Turk, Darije Vlajnić, Sanje Vazdar i doc.art. Filip Fak.

 

Nakon svečane ceremonije, naši su se gosti i laureati podružili uz okuse veganskih kolača i slastica koje su nam pripremile vrijedne ruke Udruge Pobjede (Azil), kao i veganske / vegeterijanske zalogaje izvrsnih djevojaka cateringa Nutrika!