2016. Dijaloški forum mirovne Nagrade "Krunoslav Sukić"

Dijaloški forum mirovne Nagrade “Krunoslav Sukić” pokrećemo jer nas zabrinjava sužavanje javnog i političkog dijaloškog prostora, a uz rastući trend polarizacije i isključivosti po ideološkoj / svjetonazorskoj osnovi u hrvatskom društvu. Tema Dijaloškog foruma 2016. će biti Dvadeset godina poslije: Postignuća, poteškoće i prijepori mirne integracije Podunavlja.

Dijaloški forum mirovne Nagrade “Krunoslav Sukić” pokrećemo jer nas zabrinjava  sužavanje javnog i političkog dijaloškog prostora, a uz rastući trend polarizacije i isključivosti po ideološkoj / svjetonazorskoj osnovi u hrvatskom društvu. Držimo to ozbiljnim deficitom demokracije koji ju pretvara u njenu iskrivljenu sliku (opstrukcija vlasti umjesto kreativne kritike i demokratske utakmice), pogoduje eskalaciji nasilja na koju upozorava sve češći govor mržnje u javnom prostoru s jedne strane, te apatija zbog nepovjerenja u politiku i demokraciju, s druge.

Doprinos promjeni želimo dati stvaranjem okruženja i prilika za dijalog kako bi pridonijeli usmjeravanju kreativne energije na suradničko iznalaženje rješenja, odnosno traganju za temeljem zajedništva koje će biti dostatno za suživot u različitosti.

Oslanjamo se pri tomu na bogatstvo uvida, znanja i društvenih mreža iz kojih dolaze laureati i  prijatelji Nagrade.

Na taj nas korak inspirira i naslijeđe mirovnog rada i osobe po kojoj Nagrada nosi ime. Naime, Krunoslav Sukić, zajedno s drugim mirovnim aktivistima/cama poticao je i sudjelovao u javnom dijalogu oko potrebe mirnog završetka rata i mirnog povratka prognanika kada je to, u još ratnim okolnostima, izgledalo neprihvatljivo, ili bar suludo.

Dijaloški forum mirovne Nagrade „Krunoslav Sukić“ održavat ćemo najmanje jednom godišnje, uz godišnji ciklus mirovne Nagrade, a o temi od aktualnog društvenog značenja u Hrvatskoj.

Rad na miru nema smisla odlagati do završetka rata, s dijalogom ne treba čekati do eskalacije nasilja i isključivosti.

Tema 2016  

 Postignuća, poteškoće i prijepori mirne integracije Podunavlja 2016.

Temu predlažemo u sklopu obilježavanja 20 godina od početka mirne reintegracije Podunavlja prvenstveno zato što sustavan rad na društvenom dovršetku mirne reintegracije te na harmoniziranju unutarnjih hrvatsko-srpskih odnosa nije dovršen. Tako nije postignuta razina međusobnog povjerenja koja bi omogućila dijalog i suradnju na uklanjanju negativnog naslijeđa rata, ratnog nasilja i ratnih zločina te traženju zajedničkog tla suživotu. Umjesto da dobiju podršku, ti procesi i ljudi su konstantno izloženi političkim prijeporima, omalovažavanju i napadima zbog i oko već učinjenog. Umjesto da stvaramo društveni konsenzus oko pitanja kako (kada i na koji način) uvesti ćirilične natpise, sukobi eskaliraju do nasilja (uništavanja latinično-ćiriličnih ploča), prijetnji još većim nasiljem, uz opetovane negativne ocjene mirne reintegracije koja „je ostavila neraščišćenu situaciju, za razliku od jasne i čiste pobjede koju je omogućila vojna akcija Oluja“. Osim toga, već je uobičajeno u javnom prostoru čuti kako se je radi mirne integracije pristalo abolirati Srbe za ratne zločine koji su počinili što je netočna informacija i kriva interpretacija primjene zakona o oprostu.  

Svjesni smo da se ovdje, također, bar djelomično, radi i o neznanju. Naime, misija UNTAES-a se smatra jednom od najuspješnijih mirovnih misija UN-a ikada. Provedena je bez novih ljudskih gubitaka i razaranja. U Hrvatskoj se o njoj malo zna i malo govori, čak i u privatnoj, a kamoli u javnoj sferi. Na nacionalnoj razini ta se pobjeda mira ne obilježava i ne slavi. Gotovo nitko ne govori o zajedničkom poduhvatu politike, međudržavnih i državnih institucija i običnih ljudi, iako ga je iznijelo tisuće žena i muškaraca (većinom direktnih stradalnika rata) koji su bili voljni prihvatiti mirno rješenje ratnog sukoba, odustati od osvete i koji su bili hrabri preuzeti rizik ponovnog života u višenacionalnoj zajednici. Ti su se ljudi nosili s novim traumama pri povratku/susretima te iznalazili načine kako premostiti poteškoće ranog poslijeratnog perioda i započeti obnavljati svoje domove i odnose u zajednici. Danas kao da niti oni sami nisu svjesni poduhvata koji su učinili. I hrvatski povratnici i srpski ostalnici mogu si postaviti pitanje jesu li Predsjednik Franjo Tuđman, Sabor i Vlada RH ozbiljno mislili kada su ih pozvali na miran povratak/odnosno ostanak ili su oni žrtve političke manipulacije!?

Hrvatska u svom putu ka neovisnosti, samostalnosti i u izgradnji demokratskog društva izabrala ugraditi i mirovne napore u kojima je sudjelovalo mnoštvo žena i muškaraca. U područje istočne Hrvatske dolaze istraživači i studenti iz cijelog svijeta, pogotovo iz drugih kriznih područja, kako bi učili iz našeg primjera.

No proces nije dovršen, štoviše, treba ga sačuvati i unaprijediti. Puno je pitanja i prijepora oko kojih treba govoriti, koje treba uklanjati dodatnim radom, naporima i dogovorom o mjerama na svim razinama.

U organizacijskom odboru Dijaloškog foruma su laureata Nagrade 

Ladislav Bognar

Ana i Otto Raffai

Barbara Matejčić

Veljko Viljević

Šerif Isaković

Veselinka Kastratović

te sljedeće organizacije:

Nansen dijalog centar Osijek i Agencija lokalne demokracije, Osijek