Uručene Nagrade i Priznaja "Krunoslav Sukić" 2014

U svečanoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, 9. prosinca su uručene Nagrade i Priznanja "Krunoslav Sukić" ovogodišnjim laureatima. Prepuna dvorana pozdravila je dobitnike i dobitnice sa zahvalnošću za ono što jesu i što rade, za zajedništvo i suradnju na putu mira. Pozdravne riječi, Katarina Kruhonja, Odbor Nagrade i Ivan Vrkić, gradonačelnik grada Osijeka.

Pozdravni govor

Gradonačelnik, Ivan Vrkić

Dragi moji prijatelji,

činjenica da sam sada gradonačelnik i činjenica da sam tada vodio  mirovni proces reintegracije u Hrvatskom Podunavlju ispunjava me emocijama. S jednakim silnim zadovoljstvom mogu reći da je Osijek nepokoreni grad, ali je i grad mira. Grad mira, u kojem su jednako sjajno radili  Centar za mir i nenasilje i gospodin Kuzmić, bez obzira kao osoba ili kao institucija koju je predstavljao, i ja, koji sam u Osijeku vodio državni ured i surađivao s prijelaznim upraviteljem UNTAES-a - američkim umirovljenim generalom Kleinom i s gospodinom Stanimirovićem, na stvaranju mira, ovdje u Slavoniji i Baranji, na istoku Hrvatske.

Reći ću jednu herezu s kojom se neće složiti, neću reći suprotstavljene, nego dvije strane. Prvo, hrabrost je trebala za mir i za to da se dođe do mira i tu su odigrali svoju veliku ulogu branitelji. Ali jednako su hrabri bili mirotvorci koji su se univerzalno ponašali i štitili ljudska prava bez obzira s koje strane su ta prava bila ugrožavana. Zbog toga mi je veliko zadovoljstvo reći da sam sretan jer ovaj grad je imao snage i za obranu, ali i za mir - ali i za mirotvorce.

Poznato je da se javno volimo Centar za mir i ja iz vremena mirne reintegracije Podunavlja. Zato mi je pravo zadovoljstvo da danas mogu podržati vašu aktivnost i reći vam hvala za sve ono što ste radili kada to nije bilo lako. I bili ste jednako hrabri kao i oni koji su branili Hrvatsku. Prema tome, zahvaljujem vam i čestitam.

Pozdravna riječ

Katarina Kruhonja, Odbor Nagrade

Poštovani i dragi gosti i uzvanici, posebno draga obitelji Krunoslava Sukića, dragi dobitnici i dobitnice Nagrade i Priznanja „Krunoslav Sukić“ koji ste došli podržati ovogodišnje laureate, dragi prijatelji Nagrade, poštovani gradonačelniče, Vaša ekselencijo i napose dragi i poštovani ovogodišnji laureati!

U osobno ime, ime članova i članica Centra za mir te Odbora Nagrade, s radošću vas pozdravljam i zahvaljujem što ste došli i ove godine, šeste od kako smo utemeljili Nagradu, da  zajedno iskažemo pohvalu mirotvorstvu a zahvalu mirotvorcima i mirotvorkama!

Svake godine imam potrebu, a znam da postoje i Vaša očekivanja, da kažemo nešto o čovjeku po kome Nagrada nosi ime, o našem Kruni Sukiću – kako baš on, zašto? Danas bi željela reći ovo: mislim da on reprezentira mnoge muškarce i žene koji, iako nedovoljno vidljivi, iako javno nisu prepoznati i nisu pohvaljeni, na svojim mjestima – tamo gdje jesu i gdje mogu utjecati, pridonose tvorenju mira. Tvoriti mir nije jednostavno, rekli bismo. Ali nije ni komplicirana računica - govorio je naš zajednički prijatelj, utemeljitelj prve katedre za mir na Bradfordskom univerzitetu, Adam Curle. Tvoriti mir je popravljanje odnosa – bilo na individualnoj ili društvenoj razini, na psihološkoj, gospodarskoj ili političkoj, bilo da se radi o proradi negativnog nasljeđa proživljenog nasilja ili uređivanju naše zajednice na temelju pravednijih odnosa i na temelju solidarnosti. Upravo zato laureati ove Nagrade daju Nagradi i sadržaj i sjaj i snagu. A Krunin je životni primjer nadahnuo prof. Dorogija da snagu mirotvorstva pretoči u lik moćne ptice, ali bez ijednog elementa grabljivice!

Kako ove godine obilježavamo sto godina od početka I svjetskog rata - prilika je da se baš ovom prigodom ukaže i na stogodišnji svjetski mirovni pokret. Spomenimo Berthu von Suttner, prvu nobelovku za mir. Kada je objavljen njezin roman Dole oružje,  L. N. Tolstoj joj je napisao: „Uvelike cijenim Vaše djelo i mislim da objavljivanje Vašeg romana predstavlja dobar predznak. Dokidanju ropstva prethodila je poznata knjiga, koju je također napisala jedna žena, gospođa Beecher-Stowe. Neka da Bog da dokidanje rata uslijedi poslije Vaše knjige.”

Dobro znamo da rat nije dokinut. Što je pacifizam postigao? Nadom me ispunja sljedeće  – pacifizam je izrastao u mirotvorstvo – dakle ne samo što nećemo, čemu se odupiremo, nego što možemo činiti i činimo da se ratni sukobi spriječe i da povrede koje iz nasilnih sukoba nosimo budu zacijeljene, a da naša društva nenasilnim putem napreduju prema zajednici utemeljenoj na solidarnost, uvažavanju digniteta i prava svakog čovjeka, poštivanju različitosti i suradnji. To su činili mirotvorci ovoga stoljeća.

To, svojom predanom zauzetošću svjedoče i ovogodišnji dobitnici i dobitnice Nagrade i Priznanja „Krunoslav Sukić“. Oni su istinska pohvala mirotvorstvu. Sa zahvalnošću za sve što čine i što jesu, Nagradu uručujemo pastoru Clivu Richardu Fowelu (Footprints, Velika Britanija), gospođi Staši Zajović (Žene u crnom Beograd) te gospodinu Bojanu Glavaševiću! Priznanja uručujemo učenicima i nastavnicima oš E. Kumičić iz Rijeke; Dinku Telećanu i Ani Kvesić.

Oni su primjer. A kako kaže Albert Schweitzer: ”Primjer je jedino sredstvo da se djeluje na druge. Kada vidimo čovjeka koji se iskreno trudi pomoći drugim ljudima, onda nam takav čovjek ulijeva novu nadu”. Ili kako shvaćam riječi  Mahatma Gandhija: oni su mir jer mir je put!

 

 
Goran Božičević, član Ocjenjivačkog odbora mirovne Nagrade „Krunoslav Sukić“

Htio bih reći da nije slučajno da je svo troje naših laureata u svojim govorima provuklo jednu te istu liniju. Staša je govorila o skromnom doprinosu, Clive je spomenuo vlastitu neupućenost i učenje, a Bojan je govorio da se osjeća malim u usporedbi s nekim ljudima ovdje. I podsjetio bih vas da, kako kaže Katarina, mir je građenje odnosa. Da - ne možemo graditi mir, ne možemo mir graditi trajno, ne možemo mir graditi kvalitetno, ako nismo mali, ako se ne osjećamo ponizno, ako se ne osjećamo gostoljubivo i ako ne gledamo s ljubavlju. I zato i radimo tako fine stvari i zato sam ja danas izrazito privilegiran biti ovdje s vama, osjećam se predivno stoga što znam da tako radite.

Pa mislim da je danas dan da kažemo da to što radimo nije malo. Možda je to danas jedna iznimka u godini kad trebamo reći da je baš veliko to što radimo, reći jedni drugima i to  trebamo reći glasno. Ja vam to i kažem i zahvaljujem vam svima.