Jadranka Reihl Kir dobitnica Nagrade za 2010. g.

Dobitnica Nagrade za 2010. godinu je JADRANKA REIHL KIR. Priznanje za rad u lokalnoj zajednici dobila je ANA MATIJEVIĆ iz Tenje a Priznanje na nenasilnu akciju inicijativa NE DAMO VARŠAVSKU. Pogledajte govor Jadranke Reihl Kir.

Svečanost dodjele Nagrade za 2010.g održana je 10. prosinca na međunarodni dan ljudskih prava, u Arheološkom muzeju u Osijeku.

Priznanja i Nagradu obrazložio je Goran Božičević (Miramida centar, Grožnjan) a uručio Ladislav Bognar, prvi dobitnik Nagrade (2009).

Nagradu za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“ za 2010.godinu dodjeljena je Jadranki Reihl Kir za njeno nepokolebljivo, odlučno i hrabro inzistiranje na istrazi ubojstva svoga supruga, načelnika osječke policije Josipa Reihl Kira, i dvojice predstavnika lokalne vlasti Milana Kneževića i Gorana Zobundžije te pokušaja ubojstva Mirka Tubića 1. srpnja 1991. godine na kontrolnoj točki između Osijeka i Tenje. Jadranka Reihl Kir nije dozvolila da se to ubojstvo zataška niti da se proglasi činom slijepe osvete koji treba opravdati predratnom atmosferom koja je takve osjećaje raspirivala, nego da se radi o političkom ubojstvu usmjerenom na eliminaciju mirovnih nastojanja njezina supruga. Uspjela je istinu o sudbini Josipa Reihl Kira učiniti dijelom kolektivnog iskustva i principjelnog stava. Jadranka Reihl Kir nikada nije bila žrtvom već svjedokinjom svog vremena, ona nikada nije dopustila da se tragedija pretvori u pravosudnu farsu. Tu farsu ovih dana razgrađuje izložba „ Tko je tebi Reihl Kir“, ponovo nas primjerom i Jadranka Reihl Kir podsjeća da bez osobnog izlaganja, točnije prkosa , dominantnim, nasilnim,  društvenim ponašanjima, niti mira niti prosperiteta neće biti.

Govor Jadranke Reihl Kir možete pogledati ovdje.

Priznanje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava „Krunoslav Sukić“ dobila je za svoj dugogodišnji mirovni rad Ana Matijević. Svoj mirovni put započela je 1991. godine u Bosanskom Brodu, a nastavila kao izbjeglica u Slavonskom Brodu i Njemačkoj. U Tenje dolazi 1999. godine gdje nastavlja svoju mirovnu misiju do današnjih dana pod geslom: „Geste i ljudskost su ono što donosi mir“. U zajednici u kojoj živi prepoznat je Anin doprinos u izgradnji tolerancije i uspostavljanju dijaloga u Tenji i na području grada Osijeka. Neumorno radi na pomirenju nacionalnih zajednica Hrvata i Srba te nastoji, do jučer marginaliziranu Romsku kao i druge manjinske skupine, uključiti u društveni život sela. Veliku pažnju poklanja invalidima, djeci i starijim osobama. Nesebično se trudi da svojim konkretnim primjerima motivira sugrađane na akcije od šireg društvenog značaja. Jedna od Aninih višegodišnjih suradnica kaže: „Ljudi su se počeli mijenjati, djeca se zajedno natječu na turnirima, pokrenule su se folklorne skupine, selo je živnulo, velikim dijelom zahvaljujući našoj Ani, maloj ženi, velikog srca“.

Priznanje za nenasilnu akciju dobila je inicijativa Ne damo Varšavsku. Inicijativa, akcija, web stranica, slogan Ne damo Varšavsku  postao je simbol otpora građana koji je toliko puta izrečen na višemjesečnom prosvjedu u Zagrebu tijekom 2010. godine. U akciji je sudjelovalo nekoliko stotina predstavnika organizacija civilnog društva te nekoliko tisuća građana koji su na taj način usprotivili korupciji, zaobilaženju zakona, samovolji vlasti koja u ovom slučaju nije djelovala u javnom interesu. Uspjela je dobiti prvostupanjska sudska rješenja koja osuđuju neprimjereno ponašanje policije, otvorila je niz diskusija o ulozi policije u hrvatskom društvu, postavila je nove standarde u građanskom nenasilnom otporu u Hrvatskoj. Do kraja je zadržala izvorni građanski, nestranački identitet. Iako su neposredni učinci naizgled upitni, akcija Ne damo Varšavsku na velika je vrata uvela nenasilni, osmišljeni, dugotrajni i kreativni bunt, vratila nadu da je promjena moguća, da Varšavska tj Hrvatska pripada svima a ne samo nekima, značajno poljuljala sliku svemoći 'izabranih'. Varšavska je upozorenje svima koji misle da je privatni interes iznad javnog i da javnost nije sposobna reagirati. Sad znamo da jeste, zahvaljujući emancipatorskom učinku ove akcije čiji će se pravi dosezi  i značaj tek s vremenom  moći pojmiti.

Priznanje je u ime inicijative primio Tomislav Tomašević. Govor Tomislava Tomaševića možete pogledati ovdje.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

U uži izbor za Priznanje za nenasilnu akciju ušle su (ali nisu nagrađene) još sljedeće dvije nominacije:

Športska udruga Svjetlost provela je akciju Prošetajmo zajedno na međunarodni dan slijepih „Dan bijelog štapa“. Akciji su se pridružili učenici četiri osnovne škole, građani te predstavnici lokalne samouprava grada Osijeka i županije Osječko-baranjske. Svi zajedno prošetali su centrom grada Osijeka s povezom na očima uz pomoć slijepe osobe. Tako su imali mogućnost iskusiti s kakvim se preprekama suočavaju slijepe osobe prilikom kretanja gradom. Članovi i članice udruge, ujedno su željeli smanjiti predrasude prema slijepim osobama, a osobama s invaliditetom pokazati kako mogu biti aktivno uključeni u društvo! Poruka akcije koju su željeli prenijeti je: «Oči gledaju, mozak vidi» 

„Prijatelji životinja“ organizirali su ZeGeVege festival održivog življenja koji je održan na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Na 40 štandova predstavljeni su hrvatski proizvođači vegetarijanske hrane, eko-poljoprivrednici, udruge za zaštitu životinja, proizvođači kozmetike koja nije testirana na životinjama, ekološka vozila te vegetarijanski restorani. Ovim festivalom željeli su poručiti kako svaki pojedinac održivim načinom življenja može pozitivno utjecati na vlastitu dobrobit, dobrobit okoliša i životinja te u konačnici u korist onih koji će naslijediti planet. Ujedno, poslana je poruka javnosti da samo kao složna zajednica u mirnoj suradnji možemo promovirati i ostvariti nenasilje prema ljudima, životinjama.

Predstavljanjem svih nominacija koje su ušle u uži izbor te nagrađenih pokazali smo kako pojedinci i pojedinke svoju građansku moć i odgovornost mogu upotrijebiti, i to čine na različite kreativne načine, kako bi utjecali na pozitivne društve promjene. Graditi mir je jednostavna računica u kojoj je svatko od nas pozvan sudjelovati: unapređivati odnose na emotivnom, ekonomskom, poltičkom i ekološkom planu. U otporu nepravdi i mirnoj suradnji možemo promovirati i ostvariti nenasilje prema ljudima, životinjama i okolišu.